< Hiob 30 >

1 “Nanso seesei wɔsere me, nnipa a manyini sene wɔn, na wɔn agyanom mfata sɛ wɔne me nnwan ho nkraman tena.
“A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
2 Mfasoɔ bɛn na wɔn nsa mu ahoɔden wɔ ma me, ɛberɛ a wɔn ahoɔden afiri wɔn mu?
Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
3 Ohia ne ɛkɔm ama wɔn ho atete, wɔnante asase wesee ne asase bonini so anadwo.
Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
4 Wɔboaboaa nkyenhahan ano wɔ nkyɛkyerɛ mu, na wɔde ɛserɛ so nnua nhini yɛɛ wɔn aduane.
Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
5 Wɔn mfɛfoɔ pamoo wɔn firii wɔn mu, na wɔhuroo wɔn sɛ akorɔmfoɔ.
Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
6 Wɔhyɛɛ wɔn ma wɔtenaa nsuka a emu awo, abotan ne ɛfam ntokuro mu.
Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7 Wɔsuu sɛ mfunumu wɔ wiram na wɔfoforee so wɔ ɔdɔtɔ ase.
Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
8 Ekuo a wɔmfra na wɔnni din, wɔpam wɔn firii asase no so.
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
9 “Na ɛnnɛ yi wɔn mmammarima de dwom bɔ me akutia; mayɛ abusudeɛ wɔ wɔn mu.
Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
10 Wɔkyiri me na wɔnnka mma me ho; wɔmmfɛre sɛ wɔtete ntasuo gu mʼanim.
Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
11 Afei a Onyankopɔn abubu me tadua na ɔde amanehunu aba me so yi, wɔyɛ deɛ wɔpɛ wɔ mʼanim.
I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
12 Abusuakuo no to hyɛ me so wɔ me nifa so; wɔsum me nan mfidie, na wɔsisi apie tia me.
S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13 Wɔsisi mʼakwan; na wɔnya me sɛe me na obiara mmoa me.
Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14 Wɔba te sɛ deɛ wɔfiri ntokuro a ano abae mu; wɔnam mmubuiɛ no mu munimuni ba.
prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15 Ahunahuna ma me ho dwiri me; mʼanimuonyam atu kɔ sɛdeɛ mframa abɔ agu, me banbɔ atu ayera sɛ omununkum.
Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
16 “Na seesei, me nkwa resa; na amanehunu nna akyekyere me.
Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
17 Anadwo wowɔ me nnompe mu; ɔyea a ɛwe me no nnyae.
Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
18 Onyankopɔn firi ne tumi mu yɛ sɛ aduradeɛ ma me; ɔmia me te sɛ mʼatadeɛ kɔn.
Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
19 Ɔto me twene atɛkyɛ mu na ɔma me yɛ sɛ mfuturo ne nsõ.
U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
20 “Ao Onyankopɔn, mesu mefrɛ wo, nanso wommua me. Mesɔre gyina, nanso wohwɛ me kɛkɛ.
K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
21 Woba me so anibereɛ so; wode wʼabasa mu tumi to hyɛ me so.
Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
22 Wohwim me na wode mframa pia me; wodankyidankyi me wɔ ahum mu.
U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23 Menim sɛ wode me bɛkɔ owuo mu, baabi a woahyɛ ama ateasefoɔ nyinaa.
Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
24 “Ampa ara obiara mfa ne nsa nka onipa a ɔrebrɛ ɛberɛ a ɔresu pɛ mmoa wɔ nʼamanehunu mu.
Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
25 Mansu amma wɔn a wɔwɔ ɔhaw mu anaa? Me kra werɛ anho amma ahiafoɔ anaa?
Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
26 Nanso ɛberɛ a mʼani da papa so no, bɔne baeɛ; ɛberɛ a mepɛɛ hann no, esum na ɛduruuɛ.
Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27 Meyafunu mu a ɛwowɔ me no nnyae da; na nna a amanehunu wɔ mu da mʼanim.
Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28 Menenam a mabiri a ɛnyɛ sɛ owia na ahye me; megyina adwaberem na mesu pɛ mmoa.
Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
29 Madane nnompo nuabarima, me ne apatuo na ɛbɔ.
Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30 Me honam ani abiri na ɛhwanehwane; huraeɛ ama me ho adɔ.
Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
31 Me sankuo bɔ kwadwom, na mʼatɛntɛbɛn ma agyaadwotwa nnyegyeɛ.
Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.

< Hiob 30 >