< Poslovice 14 >
1 Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.
2 Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.
3 U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova.
4 Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.
5 Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.
6 Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi.
7 Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi.
8 Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.
9 Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja.
10 Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.
11 Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe.
12 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
13 I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.
14 Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar.
15 Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.
16 Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.
17 Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak.
18 Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem.
19 Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.
20 Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.
21 Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
22 Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro.
23 U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
25 Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.
26 U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.
27 Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.
28 U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
29 Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
30 Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
31 Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
32 Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
33 Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
34 Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
35 Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.