Tužbalice 3

1 Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.

Ni ne mutumin da ya ga azaba ta wurin bulalar fushin Ubangiji.

2 Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.

Ya kore ni, ya sa na yi tafiya a cikin duhu maimakon a cikin haske;

3 Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.

ba shakka, ya juya mini baya, yana gāba da ni sau da sau, dukan yini.

4 Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.

Ya sa fatar jikina da naman jikina sun tsufa ya kuma karya ƙasusuwana.

5 Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.

Ya yi mini kwanton ɓauna ya kuma kewaye ni da baƙin ciki da kuma wahala.

6 Posadi me u tamu kao umrle odavna.

Ya sa na zauna a cikin duhu kamar waɗanda suka mutu da jimawa.

7 Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.

Ya kewaye ni yadda ba zan iya gudu ba; Ya daure ni da sarƙa mai nauyi.

8 Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.

Ko lokacin da nake kira don neman taimako, ba ya jin addu’ata.

9 Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.

Ya tare hanyata da tubula na duwatsu; ya sa hanyata ta karkace.

10 Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.

Kamar beyar da take a laɓe tana jira, kamar zaki a ɓoye,

11 Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.

ya janye ni daga kan hanya ya ɓatar da ni ya bar ni ba taimako.

12 Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.

Ya ja kwarinsa ya sa in zama abin baratarsa.

13 Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.

Ya harbi zuciyata da kibiyoyin kwarinsa.

14 Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.

Na zama abin dariya ga mutanena duka; suna yi mini ba’a cikin waƙa dukan yini.

15 Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.

Ya cika ni da kayan ɗaci ya gundure ni da abinci mai ɗaci.

16 Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.

Ya kakkarya haƙorana da tsakuwa; ya tattake ni cikin ƙura.

17 Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.

An hana ni salama; na manta da ko mene ne ake kira wadata.

18 I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.

Saboda haka na ce, “Darajata ta ƙare da kuma duk abin da nake begen samu daga wurin Ubangiji.”

19 Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.

Na tuna da azabata da kuma sintiri, da na yi ta yi da ɗacin rai.

20 Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.

Na tuna su sosai, sai kuma na ji ba daɗi a raina.

21 Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:

Duk da haka na tuna da wannan na kuma sa bege ga nan gaba.

22 Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.

Domin ƙaunar Ubangiji ba mu hallaka ba; gama jiyejiyanƙansa ba su ƙarewa.

23 Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.

Sababbi ne kowace safiya; amincinka kuwa mai girma ne.

24 Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.

Na ce wa kaina, “Ubangiji shi ne nawa; saboda haka zan jira shi.”

25 Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.

Ubangiji mai alheri ne ga waɗanda suke da bege a cikinsa, ga kuma wanda yake neman shi;

26 Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.

yana da kyau ka jira shiru domin samun ceton Ubangiji.

27 Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.

Yana da kyau mutum yă sha wuya tun yana yaro.

28 Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.

Bari yă zauna shiru shi kaɗai, gama haka Ubangiji ya sa yă yi.

29 Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.

Bari yă ɓoye fuskarsa cikin ƙura kila akwai bege.

30 Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.

Bari yă ba da kumatunsa a mare shi, yă kuma bari a ci masa mutunci.

31 Jer Gospod ne odbacuje za svagda.

Gama Ubangiji ba ya yashe mutane har abada.

32 Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.

Ko da ya kawo ɓacin rai, zai nuna tausayi sosai, ƙaunarsa tana da yawa.

33 Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.

Gama ba haka kawai yake kawo wahala ko ɓacin rai ga’yan adam ba.

34 Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,

Bai yarda a tattake’yan kurkuku a ƙasa ba,

35 Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,

ko kuma a danne wa mutum hakkinsa a gaban Maɗaukaki,

36 Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?

ko kuma a danne wa mutum shari’ar gaskiya ashe Ubangiji ba zai ga irin waɗannan abubuwa ba?

37 Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?

Wane ne ya isa yă yi magana kuma ta cika in ba Ubangiji ne ya umarta ba?

38 Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?

Ba daga bakin Maɗaukaki ne bala’i da abubuwa masu kyau suke fitowa ba?

39 Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?

Don mene ne wani mai rai zai yi gunaguni sa’ad da aka ba shi horo domin zunubansa?

40 Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.

Bari mu auna tafiyarmu mu gwada ta, sai mu kuma koma ga Ubangiji.

41 Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.

Bari mu ɗaga zuciyarmu da hannuwanmu ga Allah na cikin sama, mu ce,

42 Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.

“Mun yi zunubi mun yi tawaye ba ka kuwa gafarta ba.

43 Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.

“Ka rufe kanka da fushi, ka fafare mu; ka karkashe mu ba tausayi.

44 Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.

Ka rufe kanka da gajimare don kada addu’armu ta kai wurinka.

45 Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.

Ka mai da mu tarkace da juji a cikin mutane.

46 Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.

“Dukan maƙiyanmu suna ta yin mana magana marar daɗi.

47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.

Muna cika da tsoro, da lalatarwa da hallakarwa.”

48 Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.

Hawaye na kwararowa daga idanuna domin an hallaka mutanena.

49 Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,

Idanuna za su ci gaba da kwararowa da hawaye, ba hutawa.

50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.

Har sai in Ubangiji ya duba daga sama ya gani.

51 Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.

Abin da nake gani yana kawo mini baƙin ciki domin dukan matan birnina.

52 Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.

Maƙiyana suna farauta ta ba dalili kamar tsuntsu.

53 Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.

Sun yi ƙoƙari su kashe ni a cikin rami suka kuma jajjefe ni da duwatsu;

54 Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!

ruwaye suka rufe kaina, sai na yi tunani cewa na kusa mutuwa.

55 Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.

Na yi kira ga sunanka, ya Ubangiji, daga rami mai zurfi.

56 Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.

Ka ji roƙona, “Kada ka toshe kunnuwanka ka ƙi jin roƙona na neman taimako.”

57 Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.

Ka zo kusa lokacin da na kira ka, kuma ka ce mini, “Kada ka ji tsoro.”

58 Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

Ya Ubangiji, ka goyi bayana; ka fanshi raina.

59 Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.

Ya Ubangiji, ka ga inda aka yi mini ba daidai ba. Ka shari’anta, ka ba ni gaskiya!

60 Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.

Ka ga zurfin ramakonsu, da duk mugun shirin da suke yi mini.

61 Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,

Ya Ubangiji, ka ji zaginsu, da duka mugun shirin da suke yi mini

62 Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.

Abin da maƙiyana suke yin raɗa a kai game da ni duk yini.

63 Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.

Dube su! A zaune ko a tsaye, suna yi mini ba’a cikin waƙoƙinsu.

64 Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.

Ka ba su abin da ya dace su samu, ya Ubangiji, domin abin da hannuwansu suka yi.

65 Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.

Ka sa yana ta rufe zuciyarsu, kuma bari la’anarka ta bi su.

66 Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

Ka fafare su cikin fushi ka hallaka su daga cikin duniya ta Ubangiji.