Jov 34
1 Još govori Elijuj i reèe:
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
“I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,
3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.
4 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.
5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.
6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'
10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,
11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.
13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.
16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.
17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -
18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.
24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove
28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?
30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.
32 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:
35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.
36 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;
37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.
a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”
