Jov 10
1 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
“Na gaji da rayuwa; saboda haka bari in faɗi zuciyata gabagadi yadda raina yake jin ba daɗi.
2 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
Zan ce wa Allah, kada ka hukunta ni, amma ka gaya mini laifin da na yi maka.
3 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
Kana jin daɗin ba ni wahala, don me ka yashe ni, abin da ka halitta da hannunka, yayinda kake murmushi game da shirye-shiryen mugaye?
4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
Idanunka irin na mutum ne? Kana gani yadda mutum yake gani ne?
5 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
Kwanakinka kamar na mutane ne, ko shekarunka kamar na mutane ne
6 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
da za ka neme ni da laifi ka hukunta ni?
7 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
Ko da yake ka san ba ni da laifi, kuma ba wanda zai iya cetona daga hannunka.
8 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
“Da hannuwanka ka ƙera ni, kai ka halicce ni. Yanzu kuma kai za ka juya ka hallaka ni?
9 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
Ka tuna cewa ka mulmula ni kamar yumɓu. Yanzu za ka mai da ni in zama ƙura kuma?
10 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
Ba kai ka zuba ni kamar madara ba, na daskare kamar cuku.
11 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
Ka rufe ni da tsoka da fata, ka harhaɗa ni da ƙasusuwa da jijiyoyi?
12 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
Ka ba ni rai ka kuma yi mini alheri, kuma cikin tanadinka ka kula da ruhuna.
13 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
“Amma wannan shi ne abin da ka ɓoye a zuciyarka, na kuma san abin da yake cikin zuciyarka ke nan.
14 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
In na yi zunubi kana kallo na kuma ba za ka fasa ba ni horo ba don laifin da na yi.
15 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
Idan ina da laifi, kaitona! Ko da ba ni da laifi, ba zan iya ɗaga fuskata ba, gama kunya ta ishe ni duk ɓacin rai ya ishe ni.
16 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
In na ɗaga kaina, za ka neme ni kamar zaki ka sāke nuna al’ajabin ikonka a kaina.
17 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
Kana sāke kawo sababbin waɗanda za su ba da shaida a kaina kana ƙara haushinka a kaina; kana ƙara kawo mini hari.
18 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
“Me ya sa ka fito da ni daga cikin uwata? Da ma na mutu kafin a haife ni.
19 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
Da ma ba a halicce ni ba, da na mutu tun daga cikin cikin uwata na wuce zuwa kabari!
20 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
’Yan kwanakina ba su kusa ƙarewa ba ne? Ka rabu da ni don in ɗan samu sukuni na ɗan lokaci
21 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
kafin in koma inda na fito, ƙasa mai duhu da inuwa sosai,
22 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.
zuwa ƙasa mai duhun gaske, da inuwa da hargitsi, inda haske yake kamar duhu.”
