< Jov 10 >

1 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
Mon âme est lasse de la vie; je donnerai libre cours à ma plainte, je parlerai dans l’amertume de mon cœur.
2 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
Je dis à Dieu: Ne me condamne point; apprends-moi sur quoi tu me prends à partie.
3 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
Trouves-tu du plaisir à opprimer, à repousser l’œuvre de tes mains, à faire luire ta faveur sur le conseil des méchants?
4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
As-tu des yeux de chair, ou bien vois-tu comme voient les hommes?
5 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
Tes jours sont-ils comme les jours de l’homme, ou bien tes années comme les années d’un mortel,
6 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
pour que tu recherches mon iniquité, pour que tu poursuives mon péché,
7 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
quand tu sais que je ne suis pas coupable, et que nul ne peut me délivrer de ta main?
8 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
Tes mains m’ont formé et façonné, tout entier, et tu voudrais me détruire!
9 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
Souviens-toi que tu m’as pétri comme l’argile: et tu me ramènerais à la poussière!
10 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
Ne m’as-tu pas coulé comme le lait, et coagulé comme le fromage?
11 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
Tu m’as revêtu de peau et de chair, tu m’as tissé d’os et de nerfs.
12 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
Avec la vie, tu m’as accordé ta faveur, et ta providence a gardé mon âme.
13 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
Et pourtant, voilà ce que tu cachais dans ton cœur: Je vois bien ce que tu méditais.
14 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
Si je pèche, tu m’observes, tu ne me pardonnes pas mon iniquité.
15 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
Suis-je coupable, malheur à moi! Suis-je innocent, je n’ose lever la tête, rassasié de honte, et voyant ma misère.
16 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
Si je me relève, tu me poursuis comme un lion, tu recommences à me tourmenter étrangement,
17 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
tu m’opposes de nouveaux témoins; tu redoubles de fureur contre moi, des troupes de rechange viennent m’assaillir.
18 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
Pourquoi m’as-tu tiré du sein de ma mère? Je serais mort, et aucun œil ne m’aurait vu.
19 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
Je serais comme si je n’eusse jamais été, du sein maternel j’aurais été porté au sépulcre.
20 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
Mes jours ne sont-ils pas bien courts? Qu’il me laisse! Qu’il se retire et que je respire un instant,
21 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
avant que je m’en aille, pour ne plus revenir, dans la région des ténèbres et de l’ombre de la mort,
22 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.
morne et sombre région, où règnent l’ombre de la mort et le chaos, où la clarté est pareille aux ténèbres.

< Jov 10 >