< Whakatauki 31 >

1 Ko nga kupu a Kingi Remuera; ko te poropititanga i whakaakona ai ia e tona whaea.
Te są słowa Lemuela króla, i zebranie mów, któremi go ćwiczyła matka jego.
2 He aha, e taku tama? He aha, e te tama a toku kopu? A he aha, e te tama a aku kupu taurangi?
Cóż rzekę, synu mój? cóż rzekę, synu żywota mego? i cóż rzekę, synu ślubów moich?
3 Kaua e hoatu tou kaha ki nga wahine, ou ara hoki ki te mea whakangaro o nga kingi.
Nie dawaj niewiastom siły twojej, ani dróg twoich tym, którzy do zginienia królów przywodzą.
4 Ehara ma nga kingi, e Remuera, ehara ma nga kingi te inu waina; ehara hoki ma nga rangatira te mea, Kei hea he wai kaha?
Nie królom, o Lemuelu! nie królom należy pić wino, a nie panom bawić się napojem mocnym;
5 Kei inu ratou, a ka wareware ki te ture, a ka whakapeau ke i te whakawa o te tangata e tukinotia ana.
By snać pijąc nie zapomniał na ustawy, a nie odmienił spraw wszystkich ludzi uciśnionych.
6 Hoatu he wai kaha ma te tangata e tata ana te marere, he waina hoki ki nga wairua pouri:
Dajcie napój mocny ginącemu, a wino tym, którzy są ducha sfrasowanego.
7 Tukua ia kia inu, kia wareware ai ki tona rawakore, a kore ake he mahara ki ona mate.
Niech się napije, a zapomni ubóstwa swego, a na utrapienie swoje niech więcej nie wspomni.
8 Kia puaki tou mangai mo te wahangu, i te whakawakanga o te hunga katoa kua waiho mo te mate.
Otwórz usta swe za niemym w sprawie wszystkich osądzonych na śmierć.
9 Kia puaki tou mangai, whakaritea te whakawa i runga i te tika, tohea te tohe a te ware, a te rawakore.
Otwórz usta swe, sądź sprawiedliwie, a podejmij się sprawy ubogiego i nędznego.
10 Ko wai e kite i te wahine e u ana tona pai? Ko tona utu hoki kei runga noa atu i to nga rupi.
Któż znajdzie niewiastę stateczną, gdyż nad perły daleko większa jest cena jej?
11 Ka whakapono te ngakau o tana tane ki a ia, a kahore ona hapanga i te taonga.
Serce męża jej ufa jej, a na korzyściach schodzić mu nie będzie.
12 He pai tana e mea ai ki a ia, kahore hoki he kino, i nga ra katoa e ora ai ia.
Dobrze mu czyni, a nie źle, po wszystkie dni żywota swego.
13 E kimi ana ia i te huruhuru hipi, i te muka, a ka ngakau nui te mahi a ona ringa.
Szuka wełny i lnu, a pracuje ochotnie rękami swemi.
14 Ko tona rite kei nga kaipuke o nga kaihokohoko; e mauria mai ana e ia tana kai i tawhiti.
Podobna jest okrętom kupieckim; z daleka przywodzi żywność swoję.
15 E maranga ana hoki ia i te mea e po tonu ana, a hoatu ana e ia he kai ma tona whare, he mahi hoki e rite ana ma ana kotiro.
I wstaje bardzo rano, a daje pokarm czeladzi swej, a obrok słuszny dziewkom swym.
16 E whakaaroaro ana ia ki tetahi mara, a ka hokona e ia: whakatokia ana e ia he mara waina, he hua na ona ringa.
Obmyśla rolę, i ujmuje ją; z zarobku rąk swoich szczepi winnice.
17 E whitiki ana ia i tona hope ki te kaha, e mea ana i ona takakau kia pakari.
Przepasuje mocą biodra swe, a posila ramiona swoje.
18 Ka kite ia he pai tana i hokohoko ai: e kore tana rama e mate i te po.
Doświadcza, że jest dobra skrzętność jej, a nie gaśnie w nocy pochodnia jej.
19 Ka totoro atu ona ringa ki te mea takai miro, ka pupuri ona ringa ki te pou muka.
Ręce swoje obraca do kądzieli, a palcami swemi trzyma wrzeciono.
20 Ka wherahia tona ringa ki te ware; ae ra, ka totoro atu ona ringa ki te rawakore.
Rękę swą otwiera ubogiemu, a ręce swoje wyciąga ku nędznemu.
21 E kore ia e wehi i te hukarere mo tona whare; no te mea kua kakahuria tona whare katoa ki te ngangana.
Nie boi się o czeladź swoję czasu śniegu; albowiem wszystka czeladź jej obłoczy się w szatę dwoistą.
22 Oti ake i a ia te whatuwhatu he whariki mona; he rinena pai, he papura ona kakahu.
Kobierce sobie robi; płótno subtelne i szarłat jest odzieniem jej.
23 E mohiotia ana tana tane i nga kuwaha, ina noho tahi ia ki nga kaumatua o te whenua.
Znaczny jest w bramach mąż jej, gdy siedzi między starszymi ziemi.
24 E hanga ana e ia he rinena pai, a hokona atu ana; e hoatu ana e ia he whitiki ki nga kaihoko.
Płótno robi, i sprzedaje, także pasy sprzedaje kupcowi.
25 He kaha, he honore ona kakahu; a e kata ana ia ki nga ra o muri atu.
Moc i przystojność jest odzieniem jej; nie frasuje się o czasy przyszłe.
26 He nui ona whakaaro ina puaki tona mangai; kei tona arero te ture o te atawhai.
Mądrze otwiera usta swe, a nauka miłosierdzia jest na języku jej.
27 Ka ata tirohia e ia nga ara o tona whare, e kore ano ia e kai i te taro o te mangere.
Dogląda rządu w domu swym, a chleba próżnując nie je.
28 Ka whakatika ana tamariki, a he kupu manaaki ta ratou mona; Tana tane hoki, ka whakamoemiti ano ia ki a ia, ka mea:
Powstawszy synowie jej błogosławią jej; także i mąż jej chwali ją,
29 He tokomaha nga tamahine i u te pai o ta ratou mahi, otiia hira ake tau i a ratou katoa.
Mówiąc: Wiele niewiast grzecznie sobie poczynały; ale je ty przechodzisz wszystkie.
30 He mea teka noa te manako, he mea horihori te ataahua: tena ko te wahine e wehi ana i a Ihowa, ko ia e whakamoemititia.
Omylna jest wdzięczność, i marna piękność; ale niewiasta, która się Pana boi, ta pochwały godna.
31 Hoatu ki a ia o nga hua o ona ringa; a ma ana mahi ia e whakamoemiti i nga kuwaha.
Dajcie jej z owocu ręku jej, a niechaj ją chwalą w bramach uczynki jej.

< Whakatauki 31 >