Joba 37
1 Inao ka, ty mampinevenevetse ty troko ty mampitsamboañe aze an-toe’e.
Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 Tsatsiho ty fipoñam-piarañanaña’e, naho i hotroke miakatse am-palie’ey.
Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 Hahà’e ambanen-kaliforan-dikerañe eo naho i hela’ey pak’añ’olo-ty tane toy.
Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
4 Mandimbe aze ty fitroñam-peo, mangotrok’ amy fiarañanañan’ enge’ey vaho tsy ho kalaña’e i helatsey t’ie janjiñeñe i fiarañanaña’ey.
iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 Halatsàñe ty fangotrohan’ Añahare i fiarañanaña’ey; ra’elahy o fitoloña’eo, tsy lefen-tika tsikaraheñe.
Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
6 Hoe re amy fanalay, Mifiafià an-tane eo; naho amy orañey, Milihira.
Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
7 Vihine’e iaby ty fità’ondatio hahafohina’ ze kila ondaty ty fitoloña’e.
svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
8 Mimoak’ an-dakato ao amy zao o bibio, miampitse am-pipalira’e ao.
U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
9 Boak’ atimo ao ty tangololahy, boak’ avaratse añe i tsintsiñey.
S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
10 Ty kofòn’ Añahare ro anoloram-panala, Ajihe’e ty fibanara’ o ranoo.
Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
11 Ampijinie’e halèñe i rahoñe milodolodoy: Ampiparaitahe’e mb’eo o rahom-pihelara’eo.
I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
12 Mibalike re, añodiña’ ty fiteha’e, hanoa’e ze andilia’e ambone’ o tane fimoneñañeo.
kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
13 Ampahavia’e, ke t’ie kobaiñe, ke ho an-tane’e, he te fiferenaiñañe.
Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
14 Inao! ry Iobe, mijohaña vaho haraharao o fitoloñan’Añahare fanjakao.
Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
15 Fohi’o hao ty fampijadoñan’ Añahare iareo? Ty fampipalipalitsie’e o raho’eo himilemiletse.
Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
16 Fohi’o hao ty fandanjan-drahoñe, o halatsañe amy Lifo-kilalaio?
Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
17 Ihe aman-tsaroñe matrovoke naho ampitsiñe’ i tiok’atimoy ty tane toy?
Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
18 Lefe’o hao, ihe mitraok’ ama’e, ty mamelatse i likerañey, an-kagàn-ketsoro natranake.
Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
19 Añanaro anay ty ho saontsie’ay; Fa tsy mahafandahatse zahay ty amy ieñey.
DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
20 Hisaontsiañe hao te izaho hivolañe? Ihalalia’ t’indaty hao te hagedrañe.
Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
21 Tsy ho isa’e henaneo i hazavàñe mireandreañe an-kalo’ o rahoñeo; naho tsy ampisavae’ i tioke mihelañey.
Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
22 Havolamenañe ty boak’ avaratse añe; aman’engeñe maharevendreveñe t’i Andrianañahare.
Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
23 Tsy lefe’ay tsikaraheñe ‘nio i El-Sadai, Jabahinak’ an’ ozatse, fe tsy olañe’e ty zaka naho ty havantañañe vokatse.
Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
24 Aa le mañeveñe ama’e ondatio; leo raike tsy haoñe’e t’ie manao kante an-troke.
Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”
