Psalmorum 39

1 in finem Idithun canticum David dixi custodiam vias meas ut non delinquam in lingua mea posui ori meo custodiam cum consisteret peccator adversum me

Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik.”

2 obmutui et humiliatus sum et silui a bonis et dolor meus renovatus est

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.

3 concaluit cor meum intra me et in meditatione mea exardescet ignis

U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:

4 locutus sum in lingua mea notum fac mihi Domine finem meum et numerum dierum meorum quis est ut sciam quid desit mihi

“Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

5 ecce mensurabiles posuisti dies meos et substantia mea tamquam nihilum ante te verumtamen universa vanitas omnis homo vivens diapsalma

Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.

6 verumtamen in imagine pertransit homo sed et frustra conturbatur thesaurizat et ignorat cui congregabit ea

Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.”

7 et nunc quae est expectatio mea nonne Dominus et substantia mea apud te est

A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!

8 ab omnibus iniquitatibus meis erue me obprobrium insipienti dedisti me

Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

9 obmutui et non aperui os meum quoniam tu fecisti

Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.

10 amove a me plagas tuas

Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

11 a fortitudine manus tuae ego defeci in increpationibus propter iniquitatem corripuisti hominem et tabescere fecisti sicut araneam animam eius verumtamen vane conturbatur omnis homo diapsalma

Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.

12 exaudi orationem meam Domine et deprecationem meam auribus percipe lacrimas meas ne sileas quoniam advena sum apud te et peregrinus sicut omnes patres mei

Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.

13 remitte mihi ut refrigerer priusquam abeam et amplius non ero

Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!