Mattheum 26
1 Et factum est: cum consummasset Iesus sermones hos omnes, dixit discipulis suis:
I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima:
2 Scitis quia post biduum Pascha fiet, et Filius hominis tradetur ut crucifigatur.
Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne.
3 Tunc congregati sunt principes sacerdotum, et seniores populi in atrium principis sacerdotum, qui dicebatur Caiphas:
Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe;
4 et consilium fecerunt ut Iesum dolo tenerent, et occiderent.
I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.
5 Dicebant autem: Non in die festo, ne forte tumultus fieret in populo.
I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
6 Cum autem Iesus esset in Bethania in domo Simonis leprosi,
A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga,
7 accessit ad eum mulier habens alabastrum unguenti pretiosi, et effudit super caput ipsius recumbentis.
Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom.
8 Videntes autem discipuli, indignati sunt dicentes: Ut quid perditio haec?
A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta?
9 potuit enim istud venundari multo, et dari pauperibus.
Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.
10 Sciens autem Iesus, ait illis: Quid molesti estis huic mulieri? opus enim bonum operata est in me.
A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni.
11 nam semper pauperes habebitis vobiscum: me autem non semper habebitis.
Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
12 Mittens enim haec unguentum hoc in corpus meum: ad sepeliendum me fecit.
A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi.
13 Amen dico vobis, ubicumque praedicatum fuerit hoc evangelium in toto mundo, dicetur et quod haec fecit in memoriam eius.
Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona.
14 Tunc abiit unus de duodecim, qui dicebatur Iudas Iscariotes, ad principes sacerdotum:
Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem,
15 et ait illis: Quid vultis mihi dare, et ego vobis eum tradam? At illi constituerunt ei triginta argenteos.
I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.
16 Et exinde quaerebat opportunitatem ut eum traderet.
I od tada tražaše zgodu da ga izda.
17 Prima autem die Azymorum accesserunt discipuli ad Iesum, dicentes: Ubi vis paremus tibi comedere Pascha?
A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
18 At Iesus dixit: Ite in civitatem ad quendam, et dicite ei: Magister dicit: Tempus meum prope est, apud te facio Pascha cum discipulis meis.
A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem.
19 Et fecerunt discipuli sicut constituit illis Iesus, et paraverunt Pascha.
I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.
20 Vespere autem facto, discumbebat cum duodecim discipulis suis.
A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.
21 Et edentibus illis, dixit: Amen dico vobis, quia unus vestrum me traditurus est.
I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me.
22 Et contristati valde, coeperunt singuli dicere: Numquid ego sum Domine?
I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode?
23 At ipse respondens, ait: Qui intingit mecum manum in paropside, hic me tradet.
A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati.
24 Filius quidem hominis vadit, sicut scriptum est de illo: vae autem homini illi, per quem Filius hominis tradetur: bonum erat ei, si natus non fuisset homo ille.
Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.
25 Respondens autem Iudas, qui tradidit eum, dixit: Numquid ego sum Rabbi? Ait illi: Tu dixisti.
A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza.
26 Coenantibus autem eis, accepit Iesus panem, et benedixit, ac fregit, deditque discipulis suis, et ait: Accipite, et comedite: hoc est corpus meum.
I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
27 Et accipiens calicem gratias egit: et dedit illis, dicens: Bibite ex hoc omnes.
I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi;
28 Hic est enim sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur in remissionem peccatorum.
Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha.
29 Dico autem vobis: non bibam amodo de hoc genimine vitis usque in diem illum, cum illud bibam vobiscum novum in regno Patris mei.
Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega.
30 Et hymno dicto, exierunt in Montem oliveti.
I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.
31 Tunc dicit illis Iesus: Omnes vos scandalum patiemini in me, in ista nocte. Scriptum est enim: Percutiam pastorem, et dispergentur oves gregis.
Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se.
32 Postquam autem resurrexero, praecedam vos in Galilaeam.
A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
33 Respondens autem Petrus, ait illi: Et si omnes scandalizati fuerint in te, ego numquam scandalizabor.
A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti.
34 Ait illi Iesus: Amen dico tibi, quia in hac nocte, antequam gallus cantet, ter me negabis.
Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.
35 Ait illi Petrus: Etiamsi oportuerit me mori tecum, non te negabo. Similiter et omnes discipuli dixerunt.
Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše.
36 Tunc venit Iesus cum illis in villam, quae dicitur Gethsemani, et dixit discipulis suis: Sedete hic donec vadam illuc, et orem.
Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu.
37 Et assumpto Petro, et duobus filiis Zebedaei, coepit contristari et moestus esse.
I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti.
38 Tunc ait illis: Tristis est anima mea usque ad mortem: sustinete hic, et vigilate mecum.
Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom.
39 Et progressus pusillum, procidit in faciem suam, orans, et dicens: Pater mi, si possibile est, transeat a me calix iste. verumtamen non sicut ego volo, sed sicut tu.
I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.
40 Et venit ad discipulos suos, et invenit eos dormientes, et dicit Petro: Sic non potuistis una hora vigilare mecum.
I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom?
41 Vigilate, et orate ut non intretis in tentationem. Spiritus quidem promptus est, caro autem infirma.
Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo.
42 Iterum secundo abiit, et oravit, dicens: Pater mi, si non potest hic calix transire nisi bibam illum, fiat voluntas tua.
Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
43 Et venit iterum, et invenit eos dormientes: erant enim oculi eorum gravati.
I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale.
44 Et relictis illis, iterum abiit, et oravit tertio, eumdem sermonem dicens.
I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi.
45 Tunc venit ad discipulos suos, et dicit illis: Dormite iam, et requiescite: ecce appropinquavit hora, et Filius hominis tradetur in manus peccatorum.
Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika.
46 Surgite eamus: ecce appropinquavit qui me tradet.
Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
47 Adhuc eo loquente, ecce Iudas unus de duodecim venit, et cum eo turba multa cum gladiis, et fustibus, missi a principibus sacerdotum, et senioribus populi.
I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh.
48 Qui autem tradidit eum, dedit illis signum, dicens: Quemcumque osculatus fuero, ipse est, tenete eum.
A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga.
49 Et confestim accedens ad Iesum, dixit: Ave Rabbi. Et osculatus est eum.
I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga.
50 Dixitque illi Iesus: Amice, ad quid venisti? Tunc accesserunt, et manus iniecerunt in Iesum, et tenuerunt eum.
A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51 Et ecce unus ex his, qui erant cum Iesu, extendens manum, exemit gladium suum, et percutiens servum principis sacerdotum amputavit auriculam eius.
I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho.
52 Tunc ait illi Iesus: Converte gladium tuum in locum suum. omnes enim, qui acceperint gladium, gladio peribunt.
Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti.
53 An putas, quia non possum rogare patrem meum, et exhibebit mihi modo plusquam duodecim legiones angelorum?
Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela?
54 Quomodo ergo implebuntur Scripturae, quia sic oportet fieri?
Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?
55 In illa hora dixit Iesus turbis: Tamquam ad latronem existis cum gladiis, et fustibus comprehendere me: quotidie apud vos sedebam docens in templo, et non me tenuistis.
U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me.
56 Hoc autem totum factum est, ut adimplerentur Scripturae prophetarum. Tunc discipuli omnes, relicto eo, fugerunt.
A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.
57 At illi tenentes Iesum, duxerunt ad Caipham principem sacerdotum, ubi Scribae et seniores convenerant.
I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
58 Petrus autem sequebatur eum a longe, usque in atrium principis sacerdotum. Et ingressus intro, sedebat cum ministris, ut videret finem.
A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59 Principes autem sacerdotum, et omne concilium quaerebant falsum testimonium contra Iesum, ut eum morti traderent:
A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili;
60 et non invenerunt, cum multi falsi testes accessissent. Novissime autem venerunt duo falsi testes,
I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka,
61 et dixerunt: Hic dixit: Possum destruere templum Dei, et post triduum reaedificare illud.
I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je.
62 Et surgens princeps sacerdotum, ait illi: Nihil respondes ad ea, quae isti adversum te testificantur?
I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?
63 Iesus autem tacebat. Et princeps sacerdotum ait illi: Adiuro te per Deum vivum, ut dicas nobis si tu es Christus filius Dei.
A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
64 Dicit illi Iesus: Tu dixisti. verumtamen dico vobis, amodo videbitis filium hominis sedentem a dextris virtutis Dei, et venientem in nubibus caeli.
Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
65 Tunc princeps sacerdotum scidit vestimenta sua, dicens: Blasphemavit: quid adhuc egemus testibus? ecce nunc audistis blasphemiam:
Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu.
66 quid vobis videtur? At illi respondentes dixerunt: Reus est mortis.
Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt.
67 Tunc expuerunt in faciem eius, et colaphis eum ceciderunt, alii autem palmas in faciem eius dederunt,
Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
68 dicentes: Prophetiza nobis Christe, quis est qui te percussit?
Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari?
69 Petrus vero sedebat foris in atrio: et accessit ad eum una ancilla, dicens: Et tu cum Iesu Galilaeo eras.
A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem.
70 At ille negavit coram omnibus, dicens: Nescio quid dicis.
A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš.
71 Exeunte autem illo ianuam, vidit eum alia ancilla, et ait his, qui erant ibi: Et hic erat cum Iesu Nazareno.
A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom.
72 Et iterum negavit cum iuramento: Quia non novi hominem.
I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka.
73 Et post pusillum accesserunt qui stabant, et dixerunt Petro: Vere et tu ex illis es: nam et loquela tua manifestum te facit.
A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
74 Tunc coepit detestari, et iurare quia non novisset hominem. Et continuo gallus cantavit.
Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75 Et recordatus est Petrus verbi Iesu, quod dixerat: Prius quam gallus cantet, ter me negabis. Et egressus foras, flevit amare.
I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.
