Lucam 1
1 Quoniam quidem multi conati sunt ordinare narrationem, quae in nobis completae sunt, rerum:
Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,
2 sicut tradiderunt nobis, qui ab initio ipsi viderunt, et ministri fuerunt sermonis:
Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:
3 visum est et mihi, assecuto omnia a principio diligenter, ex ordine tibi scribere, optime Theophile,
Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,
4 ut cognoscas eorum verborum, de quibus eruditus es, veritatem.
Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.
5 Fuit in diebus Herodis, regis Iudaeae, sacerdos quidam nomine Zacharias de vice Abia, et uxor illius de filiabus Aaron, et nomen eius Elisabeth.
U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.
6 Erant autem iusti ambo ante Deum, incedentes in omnibus mandatis, et iustificationibus Domini sine querela,
A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
7 et non erat illis filius eo quod esset Elisabeth sterilis, et ambo processissent in diebus suis.
I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.
8 Factum est autem, cum sacerdotio fungeretur Zacharias in ordine vicis suae ante Deum,
I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
9 secundum consuetudinem sacerdotii, sorte exiit ut incensum poneret, ingressus in templum Domini:
Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.
10 et omnis multitudo populi erat orans foris hora incensi.
I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.
11 Apparuit autem illi Angelus Domini, stans a dextris altaris incensi.
A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
12 Et Zacharias turbatus est videns, et timor irruit super eum.
I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.
13 Ait autem ad illum Angelus: Ne timeas Zacharia, quoniam exaudita est deprecatio tua: uxor tua Elisabeth pariet tibi filium, et vocabis nomen eius Ioannem:
A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
14 et erit gaudium tibi, et exultatio, et multi in nativitate eius gaudebunt:
I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.
15 erit enim magnus coram Domino: vinum, et siceram non bibet, et Spiritu sancto replebitur adhuc ex utero matris suae:
Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
16 et multos filiorum Israel convertet ad Dominum Deum ipsorum:
I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
17 et ipse praecedet ante illum in spiritu, et virtute Eliae: ut convertat corda patrum in filios, et incredulos ad prudentiam iustorum, parare Domino plebem perfectam.
I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
18 Et dixit Zacharias ad Angelum: Unde hoc sciam? ego enim sum senex, et uxor mea processit in diebus suis.
I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
19 Et respondens Angelus dixit ei: Ego sum Gabriel, qui asto ante Deum: et missus sum loqui ad te, et haec tibi evangelizare.
I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
20 Et ecce eris tacens, et non poteris loqui usque in diem, quo haec fiant, pro eo quod non credidisti verbis meis, quae implebuntur in tempore suo.
I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.
21 Et erat plebs expectans Zachariam: et mirabantur quod tardaret ipse in templo.
I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.
22 Egressus autem non poterat loqui ad illos, et cognoverunt quod visionem vidisset in templo. Et ipse erat innuens illis, et permansit mutus.
A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
23 Et factum est, ut impleti sunt dies officii eius abiit in domum suam:
I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.
24 post hos autem dies concepit Elisabeth uxor eius, et occultabat se mensibus quinque, dicens:
A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
25 Quia sic fecit mihi Dominus in diebus, quibus respexit auferre opprobrium meum inter homines.
Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.
26 In mense autem sexto, missus est Angelus Gabriel a Deo in civitatem Galilaeae, cui nomen Nazareth,
A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret
27 ad Virginem desponsatam viro, cui nomen erat Ioseph, de domo David, et nomen virginis Maria.
K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
28 Et ingressus Angelus ad eam dixit: Ave gratia plena: Dominus tecum: Benedicta tu in mulieribus.
I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
29 Quae cum audisset, turbata est in sermone eius, et cogitabat qualis esset ista salutatio.
A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
30 Et ait Angelus ei: Ne timeas Maria, invenisti enim gratiam apud Deum.
I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
31 ecce concipies in utero, et paries filium, et vocabis nomen eius IESUM.
I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
32 hic erit magnus, et Filius Altissimi vocabitur, et dabit illi Dominus Deus sedem David patris eius:
On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. (aiōn g165)
34 Dixit autem Maria ad Angelum: Quomodo fiet istud, quoniam virum non cognosco?
A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
35 Et respondens Angelus dixit ei: Spiritus sanctus superveniet in te, et virtus Altissimi obumbrabit tibi. Ideoque et quod nascetur ex te Sanctum, vocabitur Filius Dei.
I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
36 Et ecce Elisabeth cognata tua, et ipsa concepit filium in senectute sua: et hic mensis sextus est illi, quae vocatur sterilis:
I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37 quia non erit impossibile apud Deum omne verbum.
Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
38 Dixit autem Maria: Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum. Et discessit ab illa Angelus.
A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
39 Exurgens autem Maria in diebus illis abiit in montana cum festinatione, in civitatem Iuda:
A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40 Et intravit in domum Zachariae, et salutavit Elisabeth.
I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41 Et factum est, ut audivit salutationem Mariae Elisabeth, exultavit infans in utero eius: et repleta est Spiritu sancto Elisabeth:
I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42 et exclamavit voce magna, et dixit: Benedicta tu inter mulieres, et benedictus fructus ventris tui.
I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 Et unde hoc mihi ut veniat mater Domini mei ad me?
I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44 Ecce enim ut facta est vox salutationis tuae in auribus meis, exultavit in gaudio infans in utero meo.
Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45 et beata, quae credidisti, quoniam perficientur ea, quae dicta sunt tibi a Domino.
I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46 Et ait Maria: Magnificat anima mea Dominum:
I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47 et exultavit spiritus meus in Deo salutari meo.
I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48 Quia respexit humilitatem ancillae suae: ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes.
Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
49 Quia fecit mihi magna qui potens est: et sanctum nomen eius.
Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
50 Et misericordia eius a progenie in progenies timentibus eum.
I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
51 Fecit potentiam in brachio suo: dispersit superbos mente cordis sui.
Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
52 Deposuit potentes de sede, et exaltavit humiles.
Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.
53 Esurientes implevit bonis: et divites dimisit inanes.
Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
54 Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiae suae.
Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. (aiōn g165)
56 Mansit autem Maria cum illa quasi mensibus tribus: et reversa est in domum suam.
Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
57 Elisabeth autem impletum est tempus pariendi, et peperit filium.
A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
58 Et audierunt vicini, et cognati eius quia magnificavit Dominus misericordiam suam cum illa, et congratulabantur ei.
I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59 Et factum est in die octavo, venerunt circumcidere puerum, et vocabant eum nomine patris sui Zachariam.
I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
60 Et respondens mater eius, dixit: Nequaquam, sed vocabitur Ioannes.
I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
61 Et dixerunt ad illam: Quia nemo est in cognatione tua, qui vocetur hoc nomine.
I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
62 Innuebant autem patri eius, quem vellet vocari eum.
I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
63 Et postulans pugillarem scripsit, dicens: Ioannes est nomen eius. Et mirati sunt universi.
I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
64 Apertum est autem illico os eius, et lingua eius, et loquebatur benedicens Deum.
I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
65 Et factus est timor super omnes vicinos eorum: et super omnia montana Iudaeae divulgabantur omnia verba haec:
I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
66 et posuerunt omnes, qui audierant in corde suo, dicentes: Quis, putas, puer iste erit? Etenim manus Domini erat cum illo.
I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
67 Et Zacharias pater eius repletus est Spiritu sancto: et prophetavit, dicens:
I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
68 Benedictus Dominus Deus Israel, quia visitavit, et fecit redemptionem plebis suae:
Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
69 Et erexit cornu salutis nobis: in domo David pueri sui.
I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka (aiōn g165)
71 Salutem ex inimicis nostris, et de manu omnium, qui oderunt nos:
Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
72 Ad faciendam misericordiam cum patribus nostris: et memorari testamenti sui sancti.
Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
73 Iusiurandum, quod iuravit ad Abraham patrem nostrum, daturum se nobis:
Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
74 Ut sine timore, de manu inimicorum nostrorum liberati, serviamus illi.
Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
75 In sanctitate, et iustitia coram ipso, omnibus diebus nostris.
I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
76 Et tu puer, propheta Altissimi vocaberis: praeibis enim ante faciem Domini parare vias eius:
I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;
77 Ad dandam scientiam salutis plebi eius: in remissionem peccatorum eorum:
Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,
78 Per viscera misericordiae Dei nostri: in quibus visitavit nos, oriens ex alto:
Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;
79 Illuminare his, qui in tenebris, et in umbra mortis sedent: ad dirigendos pedes nostros in viam pacis.
Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
80 Puer autem crescebat, et confortabatur spiritu: et erat in desertis usque in diem ostensionis suae ad Israel.
A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
