Proverbiorum 18
1 Occasiones quærit qui vult recedere ab amico: omni tempore erit exprobrabilis.
Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
2 Non recipit stultus verba prudentiæ, nisi ea dixeris quæ versantur in corde ejus.
Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
3 Impius, cum in profundum venerit peccatorum, contemnit; sed sequitur eum ignominia et opprobrium.
Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
4 Aqua profunda verba ex ore viri, et torrens redundans fons sapientiæ.
Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
5 Accipere personam impii non est bonum, ut declines a veritate judicii.
Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
6 Labia stulti miscent se rixis, et os ejus jurgia provocat.
Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
7 Os stulti contritio ejus, et labia ipsius ruina animæ ejus.
Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
8 Verba bilinguis quasi simplicia, et ipsa perveniunt usque ad interiora ventris. Pigrum dejicit timor; animæ autem effeminatorum esurient.
Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
9 Qui mollis et dissolutus est in opere suo frater est sua opera dissipantis.
Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
10 Turris fortissima nomen Domini; ad ipsum currit justus, et exaltabitur.
Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
11 Substantia divitis urbs roboris ejus, et quasi murus validus circumdans eum.
Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
12 Antequam conteratur, exaltatur cor hominis, et antequam glorificetur, humiliatur.
Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
13 Qui prius respondet quam audiat, stultum se esse demonstrat, et confusione dignum.
Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
14 Spiritus viri sustentat imbecillitatem suam; spiritum vero ad irascendum facilem quis poterit sustinere?
Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
15 Cor prudens possidebit scientiam, et auris sapientium quærit doctrinam.
Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
16 Donum hominis dilatat viam ejus, et ante principes spatium ei facit.
Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
17 Justus prior est accusator sui: venit amicus ejus, et investigabit eum.
Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
18 Contradictiones comprimit sors, et inter potentes quoque dijudicat.
Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
19 Frater qui adjuvatur a fratre quasi civitas firma, et judicia quasi vectes urbium.
Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
20 De fructu oris viri replebitur venter ejus, et genimina labiorum ipsius saturabunt eum.
Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
21 Mors et vita in manu linguæ; qui diligunt eam comedent fructus ejus.
Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
22 Qui invenit mulierem bonam invenit bonum, et hauriet jucunditatem a Domino. Qui expellit mulierem bonam expellit bonum; qui autem tenet adulteram stultus est et impius.
Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
23 Cum obsecrationibus loquetur pauper, et dives effabitur rigide.
Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
24 Vir amabilis ad societatem magis amicus erit quam frater.
Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.
