Jenesis 3
1 Hanki Ra Anumzana Anumzamo'a maka zagagafama mopafima trohu zamante'nefintira, tamage huno masavenentake kema hu'arera osifa'vemofo antahi'zamo'a zamagatereankino, osifavemo'a ana a'mofona antahigeno, Hozafima me'nea zafa rgagura Ra Anumzana Anumzamo'a tamagerfa huno mika one'o huno huranante'nefi?
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”
2 Higeno ana a'mo'a osifavemofo kenona huno, Hozafintira mika zafa raga amane ne'o huno hurante'ne.
Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3 Hu'neanagi mago zafa hoza amu'nompi me'nea zafa rgagura avako osuta one'o hurante'ne. Hagi ana zafa ragama nege, avako'ma huge'ma hanuta'a, frigaha'e huno tasami'ne.
Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'”
4 Higeno osifavemo'a a'mofonkura amanage hu'ne, Tamagerfa hutna tanagra ofrigaha'e.
Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti!
5 Na'ankure Anumzamo'a keno antahino hu'neankino, nesna'ana tanavumo'a hari hina Agri kna hutna antahi antahi tani'amofona eriama hanigetna, knare zanki, havi zanki hutna keta antahita hugaha'e.
Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.”
6 Higeno ana a'mo'ma ana zafa rgama keana ne'zama ne'amo'a knare higeno, zafa ragamo'a knare hu'neankino, ana a'mo'a amanahu antahintahi eri'ne. Ama zafa raga tagina nene'na knare antahi'za erisue nehuno, ana zafa raga tagino neneno, neve'ene mani'negukino, mago'a nevena amigeno ne'ne.
Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
7 Netakeno zanavumo'a hari hige'ne, zanavufga zanavapa mani'nene, zanagazegu nehune fiki zafa anina anakike zanavufgarera kena masina'e.
Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8 Kinaga zasi anteno fruma higeno'a Anumzamo'a hozafi ne-egeno agasasanke'a nentahike hozafi mago'a zafa asoka frakike mani'na'e.
Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
9 Mani'nakeno Ra Anumzana Anumzamo'a vemofonkura kezatino anage hu'ne, iga mani'nane?
Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu.
10 Higeno vemo'a huno, Hozafi neanke'na kagasasanke nentahi'na frakina mani'noe. Na'ankure navufga navapa mani'nena, koro hu'na fraki'noe.
On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.”
11 Higeno Ra Anumzana Anumzamo'a huno, Iza hugantegenka kavufga kvapara mani'nane? Nagrama ono hu'na hunagru'ma hugante'noa zafa raga'a taginka ne'nampi?
Nato mu reče: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?”
12 Higeno vemo'a huno, Kagrama nami'nana a'mo ana zafa raga tagino neneno namige'na ne'noe.
Čovjek odgovori: “Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.”
13 Higeno anante Ra Anumzana Anumzamo'a ana a'kura huno, Kagra e'i zana na'a hu'nane? Huno antahigegeno a'mo'a kenona huno, Osifavemo renavatga hige'na tagi'na ne'noe.
Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena.
14 Higeno Ra Anumzana Anumzamo'a amanage huno osifavemofona asami'ne, Osifavemoka e'inama hana nona'a, vahe'mo'zama kumate'ma kegavama nehaza zagagafane, trampi afi zagagafama mani'nafintira kazusi (kes) hugantoankinka, kagra zamageterenka rankna erinka kasaguregati regraro henka vano nehunka, mika knafina kugusopa nenenka manigahane.
Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
15 Nagra kagri'ene a'mofo amunompina ha'za nentena, tanagigomokizmi amu'nompina ha'za antesugeno, a'mo'ma kasentesia mofavremo kasenia reprorovazina, kagra agrira agamerumpafi amprigahane.
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
16 Anage nehuno Anumzamo'a a'mofonkura amanage hu'ne, Mofavrema kasentenaku'ma hananke'na Nagra rama'a kata kamisugenka, ana katafi mani'nenka mofavrea kasentegahane. Ana nehunka negavena tusiza hunka avesintegahane. Hianagi agra kagrira kegava krigantegahie.
A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.”
17 Hagi Anumzamo'a Adamuna amanage huno asmi'ne, A'kamofo ke antahinka Nagrama kase hugante'na hunagru'ma hugante'noa zafa raga ne'nanku mopamofona Kazusi huntoankinka, kata negrinkenka maka zupa hozaka'a e'nerisankeno nezanka'a fore hinkenka negahane.
A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18 Hozafi ne'zana ave'ave zane agaso tra'zamo fore huno refinetena ne'zana anampinti erinka negahane.
Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
19 Kavugosafinti kamunasisi hutesigenka nezanka'a eri fore hunka negahane. Ana hume vunka kugusopareti tro hugante'nogu frinka ete mopafi ufregahane.
U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.”
20 Ana ne'mo'a nenaro agi'a Ivi'e huno antemi'ne. Na'ankure mika vahe'mokizmi zamarera'zama hanigure huno antemi'ne.
Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
21 Hanki Ra Anumzana Anumzamo'a zagagafa akru'a tavrofeno Adamune, Ivinena kukena masizanante'ne.
I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
22 Hagi Ra Anumzana Anumzamo'a amanage hu'ne, Ama ne'mo'a tagri kna huno knare zanki havi zanki huno hago keno antahino hie. E'ina hu'negu manivava hu'mofo zafa raga'a tagino nesanuno'a manivava hu'zanku atresanunkeno ana zafarera urava'o osanie.
Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!”
23 Anage nehuno Ra Anumzana Anumzamo'a, Ideni hozafintira huntegeno fegi'a agri'ma tro hu'nea mopare hoza eri'zama erisnigu huntegeno vu'ne.
Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
24 Hagi Anumzamo'a ana ne'ma Ideni hozafinti ahenatigeno vutegeno'a, zage hanati kaziga hankavenentike ankerozamantege'za ana hoza kegava nehazageno, tevenefa tagivazu nehia bainati kazimo kagigagi nehige'za, ana manivava zafamofona kegava hu'naze.
Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
