< Salmi 69 >

1 [Salmo] di Davide, [dato] al Capo de' Musici, sopra Sosannim SALVAMI, o Dio; Perciocchè le acque son pervenute infino all'anima.
Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše.
2 Io sono affondato in un profondo pantano, Ove non [vi è luogo] da fermare [il piè]; Io son giunto alle profondità dell'acqua, e la corrente m'inonda.
Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju.
3 Io sono stanco di gridare, io ho la gola asciutta; Gli occhi mi son venuti meno, aspettando l'Iddio mio.
Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga.
4 Quelli che mi odiano senza cagione Sono in maggior numero che i capelli del mio capo; Quelli che mi disertano, [e] che mi sono nemici a torto, si fortificano; Ecco là, io ho renduto ciò che non aveva rapito.
Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim.
5 O Dio, tu conosci la mia follia; E le mie colpe non ti sono occulte.
Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe.
6 O Signore, Dio degli eserciti, Quelli che sperano in te non sieno confusi per cagion di me; Quelli che ti cercano non sieno svergognati per me, O Dio d'Israele.
Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev!
7 Perciocchè per l'amor di te io soffro vituperio; Vergogna mi ha coperta la faccia.
Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje.
8 Io son divenuto strano a' miei fratelli, E forestiere a' figliuoli di mia madre.
Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje.
9 Perciocchè lo zelo della tua Casa mi ha roso; E i vituperii di quelli che ti fanno vituperio mi caggiono addosso.
Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me.
10 Io ho pianto, [affliggendo] l'anima mia col digiuno; Ma [ciò] mi è tornato in grande obbrobrio.
Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo;
11 Ancora ho fatto d'un sacco il mio vestimento; Ma son loro stato in proverbio.
Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa.
12 Quelli che seggono nella porta ragionano di me; E le canzoni de' bevitori di cervogia [ne] parlano.
O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me.
13 Ma quant'è a me, o Signore, la mia orazione [s'indirizza] a te; [Egli vi è] un tempo di benevolenza; O Dio, per la grandezza della tua benignità, E per la verità della tua salute, rispondimi.
A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje.
14 Tirami fuor del pantano, che io non vi affondi, [E] che io sia riscosso da quelli che mi hanno in odio, Dalle profondità delle acque;
Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode;
15 Che la corrente delle acque non m'inondi, E che il gorgo non mi tranghiotta, E che il pozzo non turi sopra me la sua bocca.
Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega.
16 Rispondimi, o Signore; perciocchè la tua benignità [è] buona; Secondo la grandezza delle tue compassioni riguarda verso me.
Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me.
17 E non nascondere il tuo volto dal tuo servo; Perciocchè io son distretto; affrettati, rispondimi.
Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me.
18 Accostati all'anima mia, riscattala; Riscuotimi, per cagion de' miei nemici.
Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me.
19 Tu conosci il vituperio, l'onta, e la vergogna che mi è fatta; Tutti i miei nemici [son] davanti a te.
Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji.
20 Il vituperio mi ha rotto il cuore, e io son tutto dolente; Ed ho aspettato che alcuno si condolesse meco, ma non [vi è stato] alcuno; Ed [ho aspettati] de' consolatori, ma non [ne] ho trovati.
Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim.
21 Hanno, oltre a ciò, messo del veleno nella mia vivanda; E, nella mia sete, mi hanno dato a bere dell'aceto.
Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom.
22 Sia la lor mensa un laccio [teso] davanti a loro; E le lor prosperità [sieno loro] una trappola.
Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata.
23 Gli occhi loro sieno oscurati, sì che non possano vedere; E fa' loro del continuo vacillare i lombi.
Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda.
24 Spandi l'ira tua sopra loro, E colgali l'ardor del tuo cruccio.
Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme!
25 Sieno desolati i lor palazzi; Ne' lor tabernacoli non vi sia alcuno abitatore.
Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi.
26 Perciocchè hanno perseguitato colui che tu hai percosso, E fatte le lor favole del dolore di coloro che tu hai feriti.
Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio.
27 Aggiugni loro iniquità sopra iniquità; E non abbiano giammai entrata alla tua giustizia.
Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje.
28 Sieno cancellati dal libro della vita; E non sieno scritti co' giusti.
Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani.
29 Ora, quant'è a me, io [sono] afflitto e addolorato; La tua salute, o Dio, mi levi ad alto.
A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni.
30 Io loderò il Nome di Dio con cantici, E lo magnificherò con lode.
Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali.
31 E [ciò] sarà più accettevole al Signore, che bue, [Che] giovenco con corna ed unghie.
To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima.
32 I mansueti, vedendo [ciò], si rallegreranno; Ed il cuor vostro viverà, [o voi] che cercate Iddio.
Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše.
33 Perciocchè il Signore esaudisce i bisognosi, E non isprezza i suoi prigioni.
Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se.
34 Lodinlo i cieli e la terra; I mari, e tutto ciò che in essi guizza.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe!
35 Perciocchè Iddio salverà Sion, ed edificherà le città di Giuda; E [coloro] vi abiteranno, e possederanno Sion per eredità.
Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga.
36 E la progenie de' suoi servitori l'erederà; E quelli che amano il suo Nome abiteranno in essa.
I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu.

< Salmi 69 >