< Salmi 18 >

1 Al maestro del coro. Di Davide, servo del Signore, che rivolse al Signore le parole di questo canto, quando il Signore lo liberò dal potere di tutti i suoi nemici, Ti amo, Signore, mia forza,
Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
2 Signore, mia roccia, mia fortezza, mio liberatore; mio Dio, mia rupe, in cui trovo riparo; mio scudo e baluardo, mia potente salvezza.
Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
3 Invoco il Signore, degno di lode, e sarò salvato dai miei nemici.
Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
4 Mi circondavano flutti di morte, mi travolgevano torrenti impetuosi;
Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
5 gia mi avvolgevano i lacci degli inferi, gia mi stringevano agguati mortali. (Sheol h7585)
Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
6 Nel mio affanno invocai il Signore, nell'angoscia gridai al mio Dio: dal suo tempio ascoltò la mia voce, al suo orecchio pervenne il mio grido.
U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
7 La terra tremò e si scosse; vacillarono le fondamenta dei monti, si scossero perché egli era sdegnato.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
8 Dalle sue narici saliva fumo, dalla sua bocca un fuoco divorante; da lui sprizzavano carboni ardenti.
Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
9 Abbassò i cieli e discese, fosca caligine sotto i suoi piedi.
Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
10 Cavalcava un cherubino e volava, si librava sulle ali del vento.
Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
11 Si avvolgeva di tenebre come di velo, acque oscure e dense nubi lo coprivano.
Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
12 Davanti al suo fulgore si dissipavano le nubi con grandine e carboni ardenti.
Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
13 Il Signore tuonò dal cielo, l'Altissimo fece udire la sua voce: grandine e carboni ardenti.
Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
14 Scagliò saette e li disperse, fulminò con folgori e li sconfisse.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
15 Allora apparve il fondo del mare, si scoprirono le fondamenta del mondo, per la tua minaccia, Signore, per lo spirare del tuo furore.
I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
16 Stese la mano dall'alto e mi prese, mi sollevò dalle grandi acque,
Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
17 mi liberò da nemici potenti, da coloro che mi odiavano ed eran più forti di me.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
18 Mi assalirono nel giorno di sventura, ma il Signore fu mio sostegno;
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
19 mi portò al largo, mi liberò perché mi vuol bene.
Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.
20 Il Signore mi tratta secondo la mia giustizia, mi ripaga secondo l'innocenza delle mie mani;
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.
21 perché ho custodito le vie del Signore, non ho abbandonato empiamente il mio Dio.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,
22 I suoi giudizi mi stanno tutti davanti, non ho respinto da me la sua legge;
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
23 ma integro sono stato con lui e mi sono guardato dalla colpa.
Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
24 Il Signore mi rende secondo la mia giustizia, secondo l'innocenza delle mie mani davanti ai suoi occhi.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima.
25 Con l'uomo buono tu sei buono con l'uomo integro tu sei integro,
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno,
26 con l'uomo puro tu sei puro, con il perverso tu sei astuto.
S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.
27 Perché tu salvi il popolo degli umili, ma abbassi gli occhi dei superbi.
Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš.
28 Tu, Signore, sei luce alla mia lampada; il mio Dio rischiara le mie tenebre.
Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.
29 Con te mi lancerò contro le schiere, con il mio Dio scavalcherò le mura.
S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida.
30 La via di Dio è diritta, la parola del Signore è provata al fuoco; egli è scudo per chi in lui si rifugia.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.
31 Infatti, chi è Dio, se non il Signore? O chi è rupe, se non il nostro Dio?
Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?
32 Il Dio che mi ha cinto di vigore e ha reso integro il mio cammino;
Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put.
33 mi ha dato agilità come di cerve, sulle alture mi ha fatto stare saldo;
Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.
34 ha addestrato le mie mani alla battaglia, le mie braccia a tender l'arco di bronzo.
Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi.
35 Tu mi hai dato il tuo scudo di salvezza, la tua destra mi ha sostenuto, la tua bontà mi ha fatto crescere.
Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika.
36 Hai spianato la via ai miei passi, i miei piedi non hanno vacillato.
Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje.
37 Ho inseguito i miei nemici e li ho raggiunti, non sono tornato senza averli annientati.
Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim.
38 Li ho colpiti e non si sono rialzati, sono caduti sotto i miei piedi.
Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
39 Tu mi hai cinto di forza per la guerra, hai piegato sotto di me gli avversari.
Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.
40 Dei nemici mi hai mostrato le spalle, hai disperso quanti mi odiavano.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
41 Hanno gridato e nessuno li ha salvati, al Signore, ma non ha risposto.
Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.
42 Come polvere al vento li ho dispersi, calpestati come fango delle strade.
Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.
43 Mi hai scampato dal popolo in rivolta, mi hai posto a capo delle nazioni. Un popolo che non conoscevo mi ha servito;
Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.
44 all'udirmi, subito mi obbedivano, stranieri cercavano il mio favore,
Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi.
45 impallidivano uomini stranieri e uscivano tremanti dai loro nascondigli.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
46 Viva il Signore e benedetta la mia rupe, sia esaltato il Dio della mia salvezza.
Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,
47 Dio, tu mi accordi la rivincita e sottometti i popoli al mio giogo,
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
48 mi scampi dai nemici furenti, dei miei avversari mi fai trionfare e mi liberi dall'uomo violento.
Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me!
49 Per questo, Signore, ti loderò tra i popoli e canterò inni di gioia al tuo nome.
Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,
50 Egli concede al suo re grandi vittorie, si mostra fedele al suo consacrato, a Davide e alla sua discendenza per sempre.
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.

< Salmi 18 >