< 2 Samuel 4 >
1 Als aber der Sohn Sauls hörte, daß Abner zu Hebron tot war, ließ er seine Hände sinken, und ganz Israel ward bestürzt.
Pea ʻi he fanongo ʻe he foha ʻo Saula kuo mate ʻa ʻApina ʻi Hepeloni, naʻe vaivai ai hono nima, pea naʻe puputuʻu ai ʻae kakai ʻIsileli kotoa pē.
2 Es waren aber zwei Männer, Rottenführer des Sohnes Sauls (der eine hieß Baana, der andere hieß Rechab) Söhne Rimmons, des Beerotiters, aus den Kindern Benjamin; denn Beerot wurde auch zu Benjamin gerechnet.
Pea naʻe ʻi he foha ʻo Saula ʻae ongo tangata naʻe pule ki he matanga tau; ko e hingoa ʻoe tokotaha ko Paʻana, pea ko e hingoa ʻoe taha ko Lekapi, ko e ongo foha ʻo Limoni ʻi he kakai Piheloti, ʻi he fānau ʻa Penisimani: (he naʻe lau fakataha ʻa Piheloti mo Penisimani:
3 Und die Beerotiter waren nach Gittaim geflohen, und sie haben sich daselbst aufgehalten bis zum heutigen Tag.
Pea naʻe hola ʻae kakai Piheloti ki Kiteimi, pea naʻa nau ʻāunofo ai ʻo aʻu ki he ʻaho ni.)
4 Jonatan aber, der Sohn Sauls, hatte einen Sohn mit lahmen Füßen. Der war fünf Jahre alt, als die Kunde von Saul und Jonatan aus Jesreel kam. Da hob ihn seine Amme auf und floh. Da sie aber eilends floh, kam er zu Fall und ward lahm; und er hieß Mephiboset.
Pea naʻe ʻia Sonatane, ko e foha ʻo Saula, ʻae foha naʻe ketu. Naʻe nima taʻu ia ʻi he hā mai ʻae ongoongo ʻia Saula mo Sonatane mei Sesilili, pea naʻe toʻo hake ia ʻe he fefine naʻe tauhi kiate ia, ʻo ne hola: pea pehē, lolotonga ʻa ʻene fai fakatoʻotoʻo ke hola, naʻa ne hinga ʻo ne ketu ai. Pea ko hono hingoa ko Mifiposeti.
5 So gingen nun die Söhne Rimmons, des Beerotiters, Rechab und Baana, hin und kamen zum Hause Ischbosets, als der Tag am heißesten war; er aber machte seinen Mittagsschlaf.
Pea naʻe ʻalu ʻae ongo foha ʻo Limoni ko e tangata Piheloti, ko Lekapi mo Paʻana, ʻo na omi ki he fale ʻo Isiposeti ʻo feʻunga mo e pupuha ʻoe ʻaho, pea naʻe tokoto ia ʻi ha mohenga ʻi he hoʻatā.
6 Als nun Rechab und sein Bruder Baana in das Haus kamen, Weizen zu holen, da stachen sie ihn in den Bauch und entrannen.
Pea naʻa na hū atu ki loto fale, ʻo hangē te na fai ke fetuku ha uite pea naʻa na hokaʻi ia ʻi hono fatafata pea naʻe hola ʻo hao ʻa Lekapi mo Paʻana ko hono tokoua.
7 Denn als sie in das Haus kamen, lag er in seiner Schlafkammer auf seinem Bette; und sie stachen ihn tot und hieben ihm den Kopf ab und nahmen sein Haupt und liefen die ganze Nacht hindurch das Jordantal hinab.
He koeʻuhi ʻi heʻena hū atu ki fale, naʻa ne tokoto ki hono mohenga ʻi hono loki, pea naʻa na tali ia, ʻo tāmateʻi, ʻo na tutuʻu hono ʻulu, ʻo na ʻave hono ʻulu, pea naʻa na hola ʻi he toafa ʻi he pō kotoa ko ia.
8 Und sie brachten das Haupt zu David gen Hebron und sprachen zum König: Siehe, da ist das Haupt Ischbosets, des Sohnes Sauls, deines Feindes, der dir nach dem Leben trachtete! Der HERR hat heute meinem Herrn, dem König, Rache gewährt an Saul und seinem Samen.
Pea naʻa na ʻomi ʻae ʻulu ʻo Isiposeti kia Tevita ʻi Hepeloni, ʻo na pehē ki he tuʻi, “Vakai, ko e ʻulu eni ʻo Isiposeti ko e foha ʻo Saula, ko ho fili, ʻaia naʻe kumi ki hoʻo moʻui; pea kuo fai ʻe Sihova ʻae totongi ki heʻeku ʻeiki ko e tuʻi he ʻaho ni, ʻia Saula, pea mo hono hako.”
9 Aber David antwortete Rechab und seinem Bruder Baana, den Söhnen Rimmons, des Beerotiters, und sprach zu ihnen: So wahr der HERR lebt, der meine Seele aus aller Not erlöst hat:
Pea naʻe tali ʻe Tevita kia Lekapi mo Paʻana ko hono tokoua, ko e ongo foha ʻo Limoni ko e tangata Piheloti, ʻo ne pehē ki ai, “ʻO hangē ʻoku moʻui ʻa Sihova, ʻaia kuo ne huhuʻi hoku laumālie mei he kovi kotoa pē,
10 ich ergriff den, der mir Kunde brachte und sprach: «Siehe, Saul ist tot!» und dabei meinte, ein guter Bote zu sein, und ich tötete ihn zu Ziklag, um ihm den Botenlohn zu geben.
ʻI hono fakahā mai ʻe he tokotaha kiate au, ʻo pehē, ‘Vakai, kuo pekia ʻa Saula,’ ko ʻene pehē ko e ongoongolelei kuo ne ʻomi, naʻaku puke ia, pea u tāmateʻi ia ʻi Sikilaki, ka naʻa ne mahalo te u ʻatu ha totongi lelei koeʻuhi ko ʻene ongoongo:
11 Wieviel mehr, da diese gottlosen Leute einen gerechten Mann in seinem Hause auf seinem Lager ermordet haben! Und nun sollte ich nicht sein Blut von euren Händen fordern und euch aus dem Lande ausrotten?
Kae huanoa eni, ʻi he tāmateʻi ʻe he kau tangata kovi ha tokotaha taʻehalaia ʻi hono fale ʻoʻona, pea ʻi hono mohenga! ʻIkai eni te u ʻeke ʻa hono toto mei homo nima, pea ʻave ʻakimoua mei he funga kelekele.”
12 Und David gebot den Knappen; die brachten sie um und hieben ihnen Hände und Füße ab und hängten sie auf am Teiche zu Hebron. Aber das Haupt Ischbosets nahmen sie und begruben es in Abners Grab zu Hebron.
Pea naʻe fekau ʻe Tevita ki heʻene kau talavou, pea naʻa nau tāmateʻi ʻakinaua, pea naʻe tutuʻu hona nima, pea mo hona vaʻe pea naʻe tautau ai ʻi he funga anovai ʻi Hepeloni. Ka naʻa nau ʻave ʻae ʻulu ʻo Isiposeti, ʻo tanu ia ʻi he faʻitoka ʻo ʻApina ʻi Hepeloni.