Psalms 22
1 To ouercome, for `the morewtid hynd; the salm of Dauid. God, my God, biholde thou on me, whi hast thou forsake me? the wordis of my trespassis ben fer fro myn helthe.
Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?
2 Mi God, Y schal crye bi dai, and thou schalt not here; and bi nyyt, and not to vnwisdom to me.
Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.
3 Forsothe thou, the preisyng of Israel, dwellist in holynesse;
Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!
4 oure fadris hopiden in thee, thei hopiden, and thou delyueridist hem.
U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.
5 Thei crieden to thee, and thei weren maad saaf; thei hopiden in thee, and thei weren not schent.
Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.
6 But Y am a worm, and not man; the schenschip of men, and the outcastyng of the puple.
A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.
7 Alle men seynge me scorneden me; thei spaken with lippis, and stiriden the heed.
Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,
8 He hopide in the Lord, delyuere he hym; make he hym saaf, for he wole hym.
I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.
9 For thou it art that drowist me out of the wombe, thou art myn hope fro the tetis of my modir;
Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.
10 in to thee Y am cast forth fro the wombe. Fro the wombe of my modir thou art my God; departe thou not fro me.
Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.
11 For tribulacioun is next; for noon is that helpith.
Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.
12 Many calues cumpassiden me; fatte bolis bisegiden me.
Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;
13 Thei openyden her mouth on me; as doith a lioun rauyschynge and rorynge.
Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.
14 I am sched out as watir; and alle my boonys ben scaterid. Myn herte is maad, as wex fletynge abrood; in the myddis of my wombe.
Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.
15 Mi vertu driede as a tiyl stoon, and my tunge cleuede to my chekis; and thou hast brouyt forth me in to the dust of deth.
Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.
16 For many doggis cumpassiden me; the counsel of wickid men bisegide me. Thei delueden myn hondis and my feet;
Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.
17 thei noumbriden alle my boonys. Sotheli thei lokiden, and bihelden me;
Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.
18 thei departiden my clothis to hem silf, and thei senten lot on my cloth.
Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.
19 But thou, Lord, delaie not thin help fro me; biholde thou to my defence.
Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.
20 God, delyuere thou my lijf fro swerd; and delyuere thou myn oon aloone fro the hond of the dogge.
Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.
21 Make thou me saaf fro the mouth of a lioun; and my mekenesse fro the hornes of vnycornes.
Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.
22 I schal telle thi name to my britheren; Y schal preise thee in the myddis of the chirche.
Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.
23 Ye that dreden the Lord, herie hym; alle the seed of Jacob, glorifie ye hym.
Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!
24 Al the seed of Israel drede hym; for he forsook not, nethir dispiside the preier of a pore man. Nethir he turnede awei his face fro me; and whanne Y criede to hym, he herde me.
Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.
25 Mi preisyng is at thee in a greet chirche; Y schal yelde my vowis in the siyt of men dredynge hym.
Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.
26 Pore men schulen ete, and schulen be fillid, and thei schulen herie the Lord, that seken hym; the hertis of hem schulen lyue in to the world of world.
Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.
27 Alle the endis of erthe schulen bithenke; and schulen be conuertid to the Lord. And alle the meynees of hethene men; schulen worschipe in his siyt.
Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.
28 For the rewme is the Lordis; and he schal be Lord of hethene men.
Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.
29 Alle the fatte men of erthe eeten and worschipiden; alle men, that goen doun in to erthe, schulen falle doun in his siyt.
Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.
30 And my soule schal lyue to hym; and my seed schal serue him.
Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.
31 A generacioun to comyng schal be teld to the Lord; and heuenes schulen telle his riytfulnesse to the puple that schal be borun, whom the Lord made.
Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.
