Psalms 132
1 A song of degrees. Lord, remember Dauid with all his affliction.
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 Who sware vnto the Lord, and vowed vnto the mightie God of Iaakob, saying,
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 I will not enter into the tabernacle of mine house, nor come vpon my pallet or bed,
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 Nor suffer mine eyes to sleepe, nor mine eye lids to slumber,
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 Vntill I finde out a place for the Lord, an habitation for the mightie God of Iaakob.
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Lo, we heard of it in Ephrathah, and found it in the fieldes of the forest.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 We will enter into his Tabernacles, and worship before his footestoole.
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Arise, O Lord, to come into thy rest, thou, and the Arke of thy strength.
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 Let thy Priests be clothed with righteousnesse, and let thy Saints reioyce.
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 For thy seruant Dauids sake refuse not the face of thine Anointed.
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 The Lord hath sworne in trueth vnto Dauid, and he wil not shrinke from it, saying, Of the fruite of thy body will I set vpon thy throne.
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 If thy sonnes keepe my couenant, and my testimonies, that I shall teach them, their sonnes also shall sit vpon thy throne for euer.
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 For the Lord hath chosen Zion, and loued to dwell in it, saying,
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 This is my rest for euer: here will I dwell, for I haue a delite therein.
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 I will surely blesse her vitailes, and will satisfie her poore with bread,
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 And will clothe her Priests with saluation, and her Saints shall shoute for ioye.
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 There will I make the horne of Dauid to bud: for I haue ordeined a light for mine Anoynted.
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 His enemies will I clothe with shame, but on him his crowne shall florish.
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.
