< Salme 61 >

1 (Til sangmesteren. Til strengespil. Af David.) Hør, o Gud, på mit råb og lyt til min bøn!
Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov. O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!
2 Fra Jordens Ende råber jeg til dig. Når mit Hjerte vansmægter, løft mig da op på en Klippe,
S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,
3 led mig, thi du er min Tilflugt, et mægtigt Tårn til Værn imod Fjenden.
jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.
4 Lad mig evigt bo som Gæst i dit Telt, finde Tilflugt i dine Vingers Skjul! (Sela)
O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!
5 Ja du, o Gud, har hørt mine Løfter, opfyldt deres Ønsker, der frygter dit Navn.
Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.
6 Til Kongens Dage lægger du Dage, hans År skal være fra Slægt til Slægt.
Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,
7 Han skal trone evigt for Guds Åsyn; send Nåde og Sandhed til at bevare ham!
nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!
8 Da vil jeg evigt love dit Navn og således Dag efter Dag indfri mine Løfter.
Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.

< Salme 61 >