Pjesma nad Pjesmama 4
1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.
[[Lov.]] Behold, thou art fair, my love! behold, thou art fair! Thine eyes are doves behind thy veil; Thy locks are like a flock of goats Which lie down on mount Gilead;
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Thy teeth are like a flock of shorn sheep, Which come up from the washing-place, Of which every one beareth twins, And none is barren among them;
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Thy lips are like a thread of scarlet, And thy mouth comely; Thy cheeks are like a divided pomegranate behind thy veil;
4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.
Thy neck is like the tower of David, Built for an armory, In which there hang a thousand bucklers, All shields of mighty men;
5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.
Thy two breasts are like two young twin gazelles, That feed among the lilies.
6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
When the day breathes, and the shadows flee away, I will betake me to the mountain of myrrh And the hill of frankincense.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
Thou art all fair, my love; There is no spot in thee!
8 Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
Come with me from Lebanon, my spouse, With me from Lebanon! Look from the top of Amana, From the top of Senir and Hermon, From the dens of the lions, From the mountains of the leopards.
9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
Thou hast taken captive my heart, my sister, my spouse; Thou hast taken captive my heart with one of thine eyes, With one chain of thy neck.
10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
How sweet is thy love, my sister, my spouse! How much more precious thy caresses than wine, And the fragrance of thy perfumes than all spices!
11 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Thy lips, O my spouse! drop the honeycomb; Honey and milk are under thy tongue, And the fragrance of thy garments is as the fragrance of Lebanon.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
A garden inclosed is my sister, my spouse; A spring shut up, a fountain sealed;
13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
Thy plants are an orchard of pomegranates, with choicest fruits, Henna and spikenard,
14 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
Spikenard and saffron, Sweet cane and cinnamon, With all trees of frankincense; Myrrh and aloes, With all the chief spices;
15 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.
A fountain of the gardens, A well of living water, A stream that floweth from Lebanon!
16 Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.
[[M.]] Awake, O north wind, and come, thou south! Blow upon my garden, That its spices may flow out! May my beloved come to his garden, And eat his pleasant fruits.
