Psalmi 81

1 Zborovođi. Po napjevu “Tijesci”. Asafov. Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu!

In finem, pro torcularibus. Psalmus ipsi Asaph. Exsultate Deo adjutori nostro; jubilate Deo Jacob.

2 Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom!

Sumite psalmum, et date tympanum; psalterium jucundum cum cithara.

3 Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu!

Buccinate in neomenia tuba, in insigni die solemnitatis vestræ:

4 Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.

quia præceptum in Israël est, et judicium Deo Jacob.

5 Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.

Testimonium in Joseph posuit illud, cum exiret de terra Ægypti; linguam quam non noverat, audivit.

6 Šapat tajnovit čuh: “Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare.

Divertit ab oneribus dorsum ejus; manus ejus in cophino servierunt.

7 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih.

In tribulatione invocasti me, et liberavi te. Exaudivi te in abscondito tempestatis; probavi te apud aquam contradictionis.

8 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele!

Audi, populus meus, et contestabor te. Israël, si audieris me,

9 Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem!

non erit in te deus recens, neque adorabis deum alienum.

10 Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!”

Ego enim sum Dominus Deus tuus, qui eduxi te de terra Ægypti. Dilata os tuum, et implebo illud.

11 “Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.

Et non audivit populus meus vocem meam, et Israël non intendit mihi.

12 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće!

Et dimisi eos secundum desideria cordis eorum; ibunt in adinventionibus suis.

13 O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,

Si populus meus audisset me, Israël si in viis meis ambulasset,

14 brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

pro nihilo forsitan inimicos eorum humiliassem, et super tribulantes eos misissem manum meam.

15 Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.

Inimici Domini mentiti sunt ei, et erit tempus eorum in sæcula.

16 A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine.

Et cibavit eos ex adipe frumenti, et de petra melle saturavit eos.