Psalmi 17

1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

The preier of Dauid. Lord, here thou my riytfulnesse; biholde thou my preier. Perseuye thou with eeris my preier; not maad in gileful lippis.

2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.

Mi doom come `forth of thi cheer; thin iyen se equite.

3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

Thou hast preued myn herte, and hast visitid in niyt; thou hast examynyd me bi fier, and wickidnesse is not foundun in me.

4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

That my mouth speke not the werkis of men; for the wordis of thi lippis Y haue kept harde weies.

5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

Make thou perfit my goyngis in thi pathis; that my steppis be not moued.

6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.

I criede, for thou, God, herdist me; bowe doun thin eere to me, and here thou my wordis.

7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

Make wondurful thi mercies; that makist saaf `men hopynge in thee.

8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

Kepe thou me as the appil of the iye; fro `men ayenstondynge thi riyt hond. Keuere thou me vndur the schadewe of thi wyngis;

9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,

fro the face of vnpitouse men, that han turmentid me. Myn enemyes han cumpassid my soule;

10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

thei han closide togidere her fatnesse; the mouth of hem spak pride.

11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

Thei castiden me forth, and han cumpassid me now; thei ordeyneden to bowe doun her iyen in to erthe.

12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.

Thei, as a lioun maad redi to prey, han take me; and as the whelp of a lioun dwellynge in hid places.

13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,

Lord, rise thou vp, bifor come thou hym, and disseyue thou hym; delyuere thou my lijf fro the `vnpitouse,

14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

delyuere thou thi swerd fro the enemyes of thin hond. Lord, departe thou hem fro a fewe men of `the lond in the lijf of hem; her wombe is fillid of thin hid thingis. Thei ben fillid with sones; and thei leften her relifis to her litle children.

15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

But Y in riytfulnesse schal appere to thi siyt; Y schal be fillid, whanne thi glorie schal appere.