< Matej 17 >

1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
Alu lokv gv kochinglo Jisu Pitar nyila achiboru Jems okv Jon bunua moodw aolo chaagvla hoka bunu mwngchik doobam nyato.
2 i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.
Bunugv vbv kaadung rilo, Jisu gvlo akusubv rilwkto: Ninyigv nyukmuv doonyi loung jvbv ungtoku okv ninyigv vjiv yapung toji toku.
3 I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
Vbvrikunamv lvbwlaksu aom v Moses nyila Elija bunyia Jisunyi lvkobv gaam raami sidubv kaatoku.
4 A Petar prihvati i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”
Vkvlvgabv Pitar Jisunyi mintoku, “Ahtu, ngonugv soka doonam si alv rungnvgo! No mvnggelo, ngo soka taabio aom go mvre, akonyi no gvbv, akonyi Moses gvbv okv akonyi Elija gvbv.”
5 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!”
Ninyigv vbv mindung rilo, haapum ungnv go bunu gvlo aalwkto, okv haapum lokv gaamgo milinto, “Si ngoogv pakyachoknam Kuunyilo ngv, nw gvlokv ngo mvngpu dunv-Ninyi tvvria laka!”
6 Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.
Vdwlo Lvbwlaksu vdwv vlv nga tvvtokudw, bunu achialvbv busula kvdw lo gipv nyatoku.
7 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte se!”
Jisu bunu gvlo aala bunua mvsit toku. Nw minto, “Gudungto, busu mabvkv!”
8 Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Vkvlvgabv bunu kaarap toku nyi kaapa kuma vbvritola Jisu akin mvngku.
9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.”
Vbv bunugv moodw lokv idung rilo, Jisu bunua orto jitoku, “Nyia Kuunyilo ngv sipi kula turkur kuma dvdvlo, nonunogv nyikrw kaanam sum yvvnyika minji mabvka.”
10 Upitaše ga učenici: “Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?”
Vbvrikunamv lvbwlaksu vdwv Jisunyi tvvkato, “Ogulvgabv Pvbv tamsarnv vdwv hoka Elija aacho yinv pvkv vla mindunv?”
11 On im odgovori: “Ilija će doduše doći i sve obnoviti.
“Elija aanam gvbv aachore, okv nw ogumvnwng nga mvpvripv jireku,” vla Jisu mirwk toku.
12 No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih.”
Vbvritola ngo nonua jvjvbv mindu, Elija aaro pvkunv, okv nyi vdwv ninyia kaachin mato, vbvritola bunugv mvnggwng bv mvmin nyatoku. Ho mvpia bv bunu Nyia Kuunyilo ngaaka vbv alvmabv mvreku.”
13 Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.
Vbvrikunamv lvbwlaksu vdwv tvchin toku nw Jon Baptistnyi mindu kunvgo vla.
14 Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena
Vdwlo bunu nyipam vdwgvlo aalwk tokudw, nyi ako Jisu gvlo aala, lvbwng kumpvla,
15 i reče: “Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.
okv minto, “Tamsarbo, ngoogv kuunyilo nga aya mvngpa jilabv! Nw svmik tapdu, okv vbv alvmabv kamdaramda bv rila vmvlo okv isi lo poklwk kidu.
16 Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti.”
Ngo ninyia noogv lvbwlaksu vdwgvlo aagv jito, vbvritola bunu ninyia mvpu nyuma.”
17 A Isus odgovori: “O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!”
Jisu mirwk toku, “Nonu achialvbv mvngjwngmanv nyi gonya laka! Vdwgo ngo nonua lvkobv doodubv? Vdwgo ngo nonua mindinmimbia dvdvdubv? Vminyilo nga ngoogvlo aagvto!”
18 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.
Jisu uyuvram a orto jitoku, okv hv vminyilo gv lokv kelin toku, okv vjakpi gubv vmi angv ho poya datoku.
19 Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: “Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?”
Vbvrikunamv lvbwlaksu vdwv vngsila Jisu gvlo aala tvvka toku, “Ogubv rila ngonu uyuuvram a charlin nyuma pvnv gubvri?”
20 Kaže im: “Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.”
Jisu mirwkto, “Hv nonuno mvngjwng doomanam lvkwngbv, ngo nonua milv jidunv, nonuno yingmw aing goka mvngjwng dubolo, nonu so moodw sum minlado sokv kongv alo vlo vngroto vbolo, hv tvvla vngjire. Nonu ogumvnwng nga rinyure!”
Okv kvvbi lokv rinyu mare kumnam lokvla okv yiknam lokv svkv nvnga charlin nyure.”
22 A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: “Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke
Vdwlo lvbwlaksu mvnwngngv Galili lo aakum tokudw, Jisu bunua mintoku, “Nyia Kuunyilo nga nyiga vdwgvlo laklwk tvduku
23 i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.” I ožalostiše se silno.
bunu ninyia mvki reku; vbvritola alu loom kochinglo nw turkur reku.” Lvbwlaksu vdwv achialvbv mvngru nyatoku.
24 Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: “Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?”
Vdwlo Jisu la okv ninyigv lvbwlaksu vdwv Kaparnaum lo aato kudw, Pwknvyarnvnaam lvgabv lampu narianv Pitar gvlo aato okv tvvkato, “No gv Tamsarbo, Pwknvyarnvnaam lvgabv lampu a jidu nvri?”
25 “Plaća”, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: “Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?”
“Jidu nvpv,” vla Pitar mirwkto. Vdwlo Pitar naam lo aatokudw, Jisu mincho yato, “Saimon, no gv mvngnam v ogubv? Nyia mooku so gv dvbv vdwa yvvla rijo naanv vmalo lampu jinv ngv? Diringmooku so gv nyi vdwv re vmalo nyebunyi vdwv re?”
26 Kad on odgovori: “Od tuđih!”, reče mu Isus: “Sinovi su, dakle, oslobođeni.
Pitar mirwk suto, “Kvvbi mooku lokv aanv nyi vdwv. Jisu minto, “Alvpv, vbvrikunamv, vnam hv mannv nyidung nyi vdwv jikur kaama.
27 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.”
Vbvritola ngonu so naarianv vdwa adwkaku molama. Vkvlvgabv svparsvlv lo vngnyika, okv noogv karpak a soolwk ngurv tvka. Naachonam ngui a svvlin tvka, okv ho gv gaam lo noogvla ngoogv lvgabv Pwknvyarnvnaam lampu jisv lokdwng chargo kaapare. Hum naala ngonu gvbv lampu jiji laka.”

< Matej 17 >