< Job 9 >

1 Job progovori i reče:
Et Job prit la parole, et dit:
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Certainement, je sais qu'il en est ainsi; et comment l'homme serait-il juste devant Dieu?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
S'il veut plaider avec lui, il ne lui répondra pas une fois sur mille.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Il est habile en son intelligence, et puissant en sa force: qui lui a résisté et s'en est bien trouvé?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Il transporte les montagnes, et elles ne le savent pas; il les bouleverse en sa fureur;
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Il fait trembler la terre sur sa base, et ses colonnes sont ébranlées.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Il parle au soleil, et le soleil ne se lève pas; et il met un sceau sur les étoiles.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Seul, il étend les cieux, et il marche sur les hauteurs de la mer.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Il a créé la grande Ourse, l'Orion, et la Pléiade, et les régions cachées du midi.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Il fait de grandes choses qu'on ne peut sonder, de merveilleuses choses qu'on ne peut compter.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Voici, il passe près de moi, et je ne le vois pas; il passe encore, et je ne l'aperçois pas.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
S'il ravit, qui le lui fera rendre? Qui lui dira: Que fais-tu?
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Dieu ne revient pas sur sa colère; sous lui sont abattus les plus puissants rebelles.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Combien moins lui pourrais-je répondre, moi, et choisir mes paroles pour lui parler!
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Quand j'aurais raison, je ne lui répondrais pas; je demanderais grâce à mon juge!
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Si je le citais, et qu'il me répondît, je ne croirais pas qu'il voulût écouter ma voix,
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Lui qui fond sur moi dans une tempête, et qui multiplie mes plaies sans motif.
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Il ne me permet point de reprendre haleine; il me rassasie d'amertume.
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
S'il est question de force, il dit: “Me voilà! “S'il est question de droit: “Qui m'assigne? “
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Quand même je serais juste, ma bouche me condamnerait; je serais innocent, qu'elle me déclarerait coupable.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Je suis innocent. Je ne me soucie pas de vivre, je ne fais aucun cas de ma vie.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Tout se vaut! C'est pourquoi j'ai dit: Il détruit l'innocent comme l'impie.
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Quand un fléau soudain répand la mort, il se rit des épreuves des innocents.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
La terre est livrée aux mains des méchants; il couvre les yeux de ceux qui la jugent. Si ce n'est lui, qui est-ce donc
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Mes jours ont été plus légers qu'un courrier; ils se sont enfuis, sans voir le bonheur;
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Ils ont glissé comme des barques de roseaux, comme l'aigle qui fond sur sa proie.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Si je dis: Je veux oublier ma plainte, quitter mon air triste, et reprendre ma sérénité,
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Je suis effrayé de toutes mes douleurs: je sais que tu ne me jugeras pas innocent.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Moi, je suis condamné, pourquoi me fatiguer en vain?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Quand je me laverais dans la neige, quand je purifierais mes mains dans la potasse,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
Tu me plongerais dans le fossé, et mes vêtements m'auraient en horreur.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Car il n'est pas un homme comme moi pour que je lui réponde, pour que nous allions ensemble en justice.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Il n'y a pas d'arbitre entre nous, qui pose sa main sur nous deux.
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Qu'il ôte sa verge de dessus moi, et que ses terreurs ne me troublent plus!
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Alors je lui parlerai sans crainte; car, dans l'état où je me trouve, je ne suis plus à moi.

< Job 9 >