< Job 9 >
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
En vérité je sais qu'il en est ainsi. Comment un mortel serait-il juste aux yeux du Seigneur?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Car si des hommes veulent aller avec Dieu en justice, il ne s'y prêtera pas; il ne voudra pas être contredit sur un seul point entre mille.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Lui seul est sage en ses pensées; il est fort, il est grand; qui donc s'est assez endurci pour lui résister?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Il lutte contre les montagnes et elles l'ignorent; il les bouleverse dans son courroux.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Il ébranle dans ses fondements la terre que recouvre le ciel, et les colonnes qui la soutiennent sont chancelantes.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Il parle au soleil, et le soleil ne se lève pas; il appose son scel sur les astres.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
C'est lui seul qui a tendu les cieux et qui marche sur la mer comme sur un sol affermi.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Il a créé les Pléïades, et l'étoile du soir, et Arcture, et les constellations du Midi.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Il a fait une multitude innombrable de merveilles glorieuses et incompréhensibles.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
S'il a passé au-dessus de moi, je ne l'ai point vu; s'il a marché à mes côtés, je n'en ai rien su.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Se détourne-t-il, qui le ramènera? qui osera lui dire: Que faites-vous?
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Seul il a dompté toute fureur, il a fait plier les monstres marins sous le ciel.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
S'il m'écoutait, s'il jugeait mes arguments!
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Quand même je serais juste, il ne m'écouterait pas; je n'obtiendrais pas de lui un arrêt.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Et si je ne l'avais invoqué et qu'il ne m'exauçât point, je ne pourrais croire qu'il eût entendu ma voix.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Je crains qu'il ne me broie au moyen d'un tourbillon, car il amortit les ravages de mes plaies nombreuses.
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Il ne me laisse point reprendre haleine, après m'avoir rempli d'amertume,
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Et il prévaut par la force. Qui donc résisterait à la condamnation qu'il aurait prononcée?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Juste, ma bouche se trouvera dire des impiétés; irréprochable, je passerai pour criminel.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Car, si j'ai péché, c'est dans l'ignorance de mon âme, et néanmoins la vie m'est ôtée.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Aussi j'ai dit: La colère détruit le riche et le grand.
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
La mort qui les frappe soudain met à nu leur faiblesse; mais les justes sont tournés en dérision,
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Ils sont livrés aux mains des pervers, et le Seigneur a voilé le front des juges. Et si ce n'est pas lui qui est-ce donc?
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Ma vie est plus rapide qu'un courrier; on ne s'est point placé sur son passage et on ne l'a pas vue.
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Les navires laissent-ils une trace, ou l'aigle qui vole et cherche sa proie?
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Si je me dis: Cesse donc de parler; borne-toi à courber la tête et à gémir;
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Je tremble de tous mes membres, car je sais que vous ne me jugez point innocent.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Ai-je donc commis quelque impiété? Mais pourquoi ne suis-je point mort?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Lors même que je me serais lavé avec de la neige, et que des mains pures m'auraient purifié,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
Vous m'avez assez plongé dans la fange pour que ma robe m'ait souillé.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Car vous n'êtes point comme moi un homme avec qui je puisse contester et comparaître en justice.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Que n'existe-t-il pour nous un médiateur, qui écoute et qui prononce entre vous et moi?
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Détournez de moi votre verge; que l'effroi qu'elle m'inspire ne me trouble plus.
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Si je cesse de craindre je parlerai, car je ne le peux en l'état où je suis.