Job 3
1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Akyire no, Hiob kasaeɛ, na ɔdomee ɛda a wɔwoo no.
2 poče svoju besjedu i reče:
Ɔkaa sɛ,
3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
“Ma ɛda a wɔwoo me no nyera, ne anadwo a wɔkaa sɛ, ‘Wɔawo ɔbabarima no!’
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Saa ɛda no nnuru sum; mma Ɔsoro Onyankopɔn nhwehwɛ akyire kwan; mma hann biara ntɔ ngu so.
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Ma esum ne owusum nnye no mfa; ma omununkum nkata so; na esum mmunkam ne hann so.
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Ma esum kabii nnye saa anadwo no mfa; ma wɔnyi saa anadwo no mfiri asranna so na wɔmmfa nhyɛ ɔbosome biara mu.
7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Saa anadwo no nyɛ obonini; mma wɔnnte anigyeɛ nteam wɔ mu.
8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Ma wɔn a wɔdome nna no nnome saa ɛda no; wɔn a wɔayɛ krado sɛ wɔbɛkanyane dɛnkyɛmmirampɔn no.
9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Ma nʼanɔpa nsoromma nnuru sum; na ɔntwɛne adekyeeɛ kwa a ɔnhunu anɔpa owia nsensaneɛ a ɛdi ɛkan,
10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
ɛfiri sɛ anto deɛ ɔwoo me awotwaa mu ama wawo me, anka mʼani nhunu saa abɛbrɛsɛ yi.
11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
“Adɛn enti na manwu awoeɛ hɔ, ɛberɛ a mefiri me maame awotwaa mu no?
12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Adɛn enti na nkotodwe gyee me ne nufoɔ sɛ mennum?
13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Anka sɛsɛɛ meda hɔ asomdwoeɛ mu; anka mada regye mʼahome
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
me ne ewiase ahemfo ne fotufoɔ, wɔn a wɔsisii adan maa wɔn ho na ɛnnɛ yi abubuo no,
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
me ne sodifoɔ a na wɔwɔ sika kɔkɔɔ, wɔn a wɔde dwetɛ hyɛɛ wɔn afie mu ma.
16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Anaasɛ adɛn enti na wɔansie me sɛ ɔpɔn ba, te sɛ abadomaa a wanhunu adekyeeɛ hann da?
17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Ɛhɔ na amumuyɛfoɔ gyae basabasayɛ, na abrɛfoɔ nya ahomegyeɛ.
18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Nneduafoɔ nso nya wɔn ahofadie; na wɔnte nnommumfoɔ wuranom ateatea bio.
19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Nketewa ne akɛseɛ wɔ hɔ, na akoa de ne ho firi ne wura nsam.
20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
“Adɛn enti na wɔma mmɔborɔfoɔ hann, na ɔkra mu ahohiahiafoɔ nya nkwa?
21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Wɔn kɔn dɔ owuo, nanso ɛmma. Wɔbrɛ hwehwɛ owuo sene sɛdeɛ wɔhwehwɛ akoradeɛ.
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
Sɛ wɔwu a, wɔn ani gye na wɔduru damena mu a, wɔdi ahurisie.
23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Adɛn enti na wɔde nkwa ma onipa a ɔnni daakye, deɛ Onyankopɔn aka no ahyɛ mu?
24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Ahomekokoguo adane mʼaduane; na mʼapinisie gu te sɛ nsuo.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Deɛ na mesuro no aba me so; deɛ na ɛbɔ me hu no ato me.
26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
Menni ahotɔ, menni asomdwoeɛ; menni ahomegyeɛ na mmom, ɔhaw nko ara.”
