Job 28
1 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Habet argentum venarum suarum principia, et auro locus est in quo conflatur.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
Ferrum de terra tollitur, et lapis solutus calore in æs vertitur.
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
Tempus posuit tenebris, et universorum finem ipse considerat: lapidem quoque caliginis et umbram mortis.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Dividit torrens a populo peregrinante eos quos oblitus est pes egentis hominis, et invios.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
Terra de qua oriebatur panis, in loco suo igni subversa est.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
Locus sapphiri lapides ejus, et glebæ illius aurum.
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
Semitam ignoravit avis, nec intuitus est eam oculus vulturis.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Non calcaverunt eam filii institorum, nec pertransivit per eam leæna.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
Ad silicem extendit manum suam: subvertit a radicibus montes.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
In petris rivos excidit, et omne pretiosum vidit oculus ejus.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Profunda quoque fluviorum scrutatus est, et abscondita in lucem produxit.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Sapientia vero ubi invenitur? et quis est locus intelligentiæ?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
Nescit homo pretium ejus, nec invenitur in terra suaviter viventium.
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
Abyssus dicit: Non est in me, et mare loquitur: Non est mecum.
15 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Non dabitur aurum obrizum pro ea, nec appendetur argentum in commutatione ejus.
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
Non conferetur tinctis Indiæ coloribus, nec lapidi sardonycho pretiosissimo vel sapphiro.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Non adæquabitur ei aurum vel vitrum, nec commutabuntur pro ea vasa auri.
18 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Excelsa et eminentia non memorabuntur comparatione ejus: trahitur autem sapientia de occultis.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Non adæquabitur ei topazius de Æthiopia, nec tincturæ mundissimæ componetur.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Unde ergo sapientia venit? et quis est locus intelligentiæ?
21 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Abscondita est ab oculis omnium viventium: volucres quoque cæli latet.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
Perditio et mors dixerunt: Auribus nostris audivimus famam ejus.
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Deus intelligit viam ejus, et ipse novit locum illius.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Ipse enim fines mundi intuetur, et omnia quæ sub cælo sunt respicit.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Qui fecit ventis pondus, et aquas appendit in mensura.
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
Quando ponebat pluviis legem, et viam procellis sonantibus:
27 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
tunc vidit illam et enarravit, et præparavit, et investigavit.
28 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
Et dixit homini: Ecce timor Domini, ipsa est sapientia; et recedere a malo, intelligentia.
