< Djela apostolska 6 >

1 U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.
mor kumeniwo kilaka bibei tomange yoktenti la yafudawa yim biten Elenawa cin ter fuenna dor Yafudawa Israila wori ci cuwa bo tu kange natub buneb cibo, fiye kabkanka carik kabkangti kir-kireu.
2 Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: “Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova.
Kwob chilombo yobeu cho bibei tomangeu kila kila cinen la yici yorbo dubom nangen kwamar na yila kabkanka carik.
3 De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom,
La nyeu ko chok nubo niber na barubbo more kume, nubo ki ciniyeu din kiyuwa tangbe, kange nyonka, buro ba yotenti dor nangenero weu.
4 a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.”
ka nyeu, kwobka dilo kange tokka kerek ceko kir-kir.
5 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.
Ker chiyero lom nubo nen gwam, la ci chok Istifanus nii dim ki bilenkere, kange yuwa tangbe kwamak, kange Filibus, kange Prochorus, kange Nicanor, kange Timon, kange Parmenas, kange Nicolaus nii Antakiya wo ma yiloka Yahudanci yeu.
6 Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
Nubo ne bilenkereu bou ki nubo buro kabum nob tomangeb, la kwob cinen dilo ci yo cinen
7 I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
La ke kwamaro yoten kang ti wai, la kilaka bibei tomangeu wursalima yokten ducce, la nob wabebo ducce yilam nob neka duwek fiye bilenkero wiyeu.
8 Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.
La Istifanus dim ki luma kange bikwan ma diker nyumankar ti kange diker yiromer mor nobe.
9 Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom,
La kangen nob kweni wo na bi kur wabero ce, choti bi kur waber cerka, wo kuramiyawa kange Iskandariyawa, kange biten kili kiya, kange Asiya. Nubo buro kwob kangi kange Istifanus,
10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
La cin mani kibi kwan ker nyomkar kange yuwa tangbe ko Istifanus tokkero ti cikeu.
11 Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: “Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.”
La yurangum yurange ci bol nubo ya a tok ki, Nyo nuwa Istifanus tok keti dila kati dor Musa kange kwama.
12 Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće.
Cin bol nubo durko kange nob mulankabor, lan cin lam bidom kange Istifanus cintam cho, cin bou ki cho kabum nob dirlorem.
13 Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: “Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
Chin borangu ki nob warker cuiker, wo toke, nii wo dobbo tokka kereko bwir dor fiye wucakkewo, kange werfuner.
14 Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'.”
La nyon nuwa chon toki Yesu wo najaret reu an wurongum fiye wo na fulongum dam Musam bo dob bineneu.
15 A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela.
Nubo gwam yim dir loro neneu yo cinenten nuwe ciyero La chin toh tikob cebou na tikob bibei tomange wucakkeu.

< Djela apostolska 6 >