< Djela apostolska 4 >

1 Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,
Pitar okv Jon nyi vdwa mindung rilo, nyibu kvvgonv, Pwknvyarnvnaam dakriakarianv okv Sadusi kvvgonv vngchi toku.
2 ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;
Bunu ridwkriku nyato vkvlvgavbolo Apostol anyiv nyi vdwa tamsarla ho Jisu gv sipikula turkur kunama, vdwlo chintoku ho sitokula turkur kunv nga.
3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.
Vkvlvgabv bunu bunua naatungto okv bunua patwk arwnglo tumpvto alu lonyinvnv aama dvdvbv, si ogubvrijvka tapv rotoku.
4 Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
Vbvritokula meegonv yvv doina tvvpvdw vv mvngjwngto; okv nyi vdwv aapwng yayala hejar angu dvsv gubv ritoku.
5 Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -
Alu logonvgv kochingbv Jius gv rigvbu vdw, nyigagatv vdw, okv pvbv tamsarnv vdwv Jerusalem aakumto.
6 i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.
Bunu lvkobv kaarwk minsuto nyibu butvyachok Annas okv Kaiapas, Jon, Alekjandar, okv yvvdw nyibu butv gv dvpar parkin bv rinv kvvbi vdwaka.
7 Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: “Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?”
Bunu milinto Apostol vdwa bunugv atuklo dakmu tvla okv bunua tvuto, “No oguaingbv ripvnv so? No ogolokv jwkrw papvnv vmalo yvvgv amin bv nonu rinv dunv?”
8 Onda Petar pun Duha Svetoga reče: “Glavari narodni i starješine!
Pitar, Darwknv Dow ngv akomaring bv dootola, bunua mirwksuto, “Nyi vdwa tujupkunam vdwa la okv nyigagatv vdwa:
9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?
ngonu silu alvrungnv rinam nyi lvpikbo anga okv oguaingbv hv mvpunam vdw tvvkabolo,
10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
vbvrikunamv nonu mvnwng ngv chinto kulaka, okv Israel gv nyi mvnwng vka chinto kulaka, ho nonugv kaagialo so suka daknv nyi angv ogumvnwng ngv alv duku Najaret Jisu kristo gv amin gv jwkrw nonugv daapo lo takkinam okv sikunv anga Pwknvyarnv gv turkur mokunam.
11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
Jisu Darwknv kitaplo minpvnam angv, ‘Nonu naam mvnv vdwgv toakunam vlwng angv mvnwng nga dinchi yachok nvgobv ritoku.’
12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.”
Ringlinbaalin nama ninyi akin lokv pamwngre; nyiamooku soka Pwknvyarnv yvvnyika jinam kaama ngonua ringnyu dubv.”
13 Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
Dopam gv nyi vdwv Pitar okv Jon bunyia kaanyato okv chintoku bunyiv ogumanv ngv puriputa kaama nvgo oguaingbv busu mabv mindu nvgoda vla lamnyato. Vbvrikunamv bunu mvngdw toku ho bunyiv Jisu gv rikulo rinvgo.
14 videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti.
Vbvritola bunu hoka oguka minyu kumato, ogulvgavbolo nyi mvpunam angv Pitar okv Jon bunyi lvkobv dakdubv bunu kaato.
15 Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati:
Vkvlvgabv bunu bunua kvbadopam karchung lokv vngro dukubv mintoku, okv vbvrikunamv bunu bunugv pinkolo japrap minsuto.
16 “Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;
“Ngonu so nyi vdwa lvkobv ogu ridubv?” bunu tvvkato. “Jerusalem gv nyi nyicharv ho chinyato so bunu gvlo akusubv rinyu manam lamrwpanam go kaatamto, okv ngonu hum miya jinyuma.
17 ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.”
Vbvritola so gaam sum pvpvlaju nyi vdwgv pinkolo tvvsik suma dubv, klvi ngonu so nyi vdwa gamrw laju yvvnyika lvkodv Jisu gv amina minkar kuma dubv mintor laju.”
18 Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.
Vkvlvgabv bunu arwnglo bunua gokkur lvkto okv bunua mintoku ogugoka tvvkayo nonuno Jisu gv amin bv japkuyo vmalo tamsarka koomabvkv.
19 Ali im Petar i Ivan odgovoriše: “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.
Vbvritola Pitar okv Jon bunua mirwksuto, “Nonu atuv jwngkadaka suto ogolo angv Pwknvyarnv gvlo tarwkbak yadunvdw—nonua tvvria svgobvri vmalo Pwknvyarnvnyi tvvria svgobvri.
20 Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.”
Ngonu atubongv ogugo kaapvdw okv tvvpvdw um ngonu mintong nga topunyuma.”
21 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
Vkvlvgabv dopamv bunua kaiyayabv gamrw rwkto okv vbvrikunamv bunua topu nyatoku. Bunu kaatoku hoka bunua mvrit nyomare vla, ogulvgavbolo ogugo ripvkudi um nyi mvnwng ngv Pwknvyarnv hartv tvvdung nyatoku.
22 Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.
Yvvnyi lamrwpadubv kaatamla mvpunam nyi angv anying champi lvgubv ritoku.
23 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.
Pitar okv Jon bunyia topusopitda, bunugv ribam achamlo bunu vngkurtuku okv bunua mimpa toku ogugo nyibu butv vdwgv okv nyigagatv vdwgv minku nvnga.
24 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!
Vdwlo mvngjwngnv vdwv um tvvpa namgola, bunu mvnwng ngv lvkin gobv Pwknvyarnvnyi kumto: “Ahtuv okv nyidomooku nga Pwklinyarlinv, sichingmooku, okv Svmasa, okv ho bunu doonv mvnwng ngv ninyi gvngv!
25 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
No minto Darwknv Dow lokv ngonugv abuapa noogv pakbu, Dabid gvlo, vdwlo hv minto, ‘Ogubv Jentail vdwa haak nyadunv; ogubv nyi vdwv anyung kaamabv bunu gwngnya dunv?
26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
Sichingmooku gv dvbv vdwv bunu atubongv mvngbv rinyato, okv nyi am rigvnv vdwv lvkobv kaarwk minsula Ahtunyi okv ninyigv Kristonyi nyiru nyato.’
27 RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
Herod okv Pontius Pilat soogv pamtvlo jentail vdwa lvkobv kaarwk minsuto okv Israel gv nyi vdwvka Jisunyi nyirula, noogv Darwknv Pakbu, yvvnyi noogv Messiah mvnamv.
28 da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
Bunu ogumvnwng nga ridubv vngkum nyatoku ho noogv jwkrw okv mvngnam lokv rirung nvpv vnamv.
29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!
Okv vjv, Ahtua, bunugv milam mincham la rinam am kaayato, okv ngonua jito, noogv pakbu vdwa milakdubv, noogv doin mvnwng nga lvkobv busukano kamabv mindubv.
30 Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”
Mvpudubv noogv laakv irapto, okv ho gv kaasartabo okv lamrwpanama kaatam dubv jilinto noogv darwknv Pakbu Jisu gv amin bv.”
31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
Vdwlo bunu kumnya kunam gola, hoka bunugv dopam dookulo hwkdinto. Bunu mvnwng nga lvkobv Darwknv Dow aatoku okv Pwknvyarnv gv doina lvkobv busukano kamabv japgo raptoku.
32 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.
Mvngjwngnv vdwv haapokv pwkin gubv mvngtoku. Yvvka ninyigv atu gvngv kv vla minkumato, vbvritola bunugv ogugo doodudw mvnwng nga bunu vdwv lvkobv orpin sitoku.
33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.
Kainv jwkrwa lvkobv Apostol vdwv Ahtu Jisu gv turkur kunama mingo jitoku, okv Pwknvyarnv bunu mvnwng nga nyitv nga boktalwkji toku.
34 Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili
Hoka nyipam arwng hoka yvvnyika paajinv dvdv ngv pamanam kaakuma. Yvvbunudw rongo vmalo naam doonv ngv um pyoktokula, pyoknam morko naarwk sukunama bvnglwk nyatoku,
35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
okv um Apostol vdwgv laak lo laklwk toku; okv morko nga barsaksakbv ninyigv mvngnam lo orpin sitoku.
36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
Okv vbv ho Josep vnamgo, Lebi nyigo Saipraslo bvngnamgo, ninyia Apostol vdwv Barnabas vla minto (ho minamsi “Oogv mintvmiru yanv”),
37 posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
hv atubongv gv rongo nga pyoklaku, morko nga bvnglwk jitoku, okv Apostol vdwgvlo laklwk jitoku.

< Djela apostolska 4 >