< Tingtoeng 78 >

1 Asaph kah Hlohlai Ka pilnam aw ka olkhueng he hnatun uh lah. Ka ka lamkah olthui dongah na hna hooi uh lah.
Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
2 Hlamat lamkah olkael te ka ka dongkah neh ka ong vetih ka thaa dae ni.
Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
3 Tekah te n'yaak uh tih m'ming uh vanbangl a a pa rhoek loh mamih taengah han thui uh.
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
4 BOEIPA koehnah, a tlungalnah neh khobaerhambae a saii te, aka thui rhoek loh a ca rhoek lamkah hmailong cadilcahma taengah khaw phah uh boel sih.
Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
5 Jakob ham laipainah a khueng tih Israel dongah olkhueng la a ling te ni a ca rhoek taengah patoeng ming sak ham a pa rhoek a uen.
Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
6 Te daengah ni caldilcahma loh a ming uh eh. Hmailong ah a cun camoe rhoek long khaw a thoh uh puei vetih a ca rhoek taengah a tae pa eh.
Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
7 Te vaengah a uepnah khaw Pathen pum ah a khueh uh vetih Pathen kah khoboe te hnilh uh mah pawh. A olpaek khaw a kueinah uh.
Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 A napa rhoek bangla thinthah neh hlang koek cadil, a lungbuei aka cikngae pawt tih a mueihla loh Pathen aka tangnah mueh cadil la om uh pawt sue.
I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 Liv a aka muk tih aka kaap Ephraim ca rhoek khaw caemrhal tue vaengah a hnuk la bung uh.
Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 Pathen kah paipi te ngaithuen uh pawt tih a olkhueng neh pongpa ham khaw a aal uh.
Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 Te dongah amah kah bibi neh khobaerhambae amih a tueng te a hnilh uh.
Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 Egypt kho Zoan hmuen kah a napa rhoek mikhmuh ah khobaerhambae a saii pah.
Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 Tuitunli te a phih pah tih amih a kat puei vaengah tui khaw som bangla pai.
Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 Te phoeiah amih te khothaih ah cingmai neh khoyin puet te hmai vang neh a mawt.
I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 Khosoek ah lungpang rhoek te a hep pah tih tuidung bangla muep a tul.
Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 Thaelpang khuikah tuicip a thoeng sak tih tuiva tui bangla a hlawn.
Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 Tedae rhamrhae ah Khohni te a koek uh tih a taengah tholh ham koep a koei uh.
Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 Amih kah hinglu dongah caak a hoe uh te khaw a thinko neh Pathen ni a noemcai uh.
I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
19 Pathen taengah khaw, “Khosoek khuiah caboei phaih ham Pathen te coeng thai aya?
I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 Lungpang a boh tih tui a phuet vaengah soklong la long coeng ke. A pilnam ham buh khaw a paek thai vetih maeh a tael pah venim?,” a ti uh tih a thui uh.
Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 BOEIPA loh a yaak vaengah a paan tih Jakob te hmai neh a kolh. Israel taengah khaw thintoek a khuen bal.
Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22 Pathen te tangnah uh pawt tih Boeipa kah khangnah dongah a pangtung uh pawt dongah ni.
Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 Tedae a sokah khomong te a uen tih vaan thohkhaih rhoi te a ong.
Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 Te dongah amih kah a cak ham manna a tlan sak tih amih te vaan cangpai a paek.
I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 Hlang loh rhaelnu buh a caak tih lampu khaw amih ham kodam la a thak pah.
Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
26 Vaan lamkah kanghawn a hlah tih a sarhi neh tuithim yilh khaw a thawn.
Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 Te dongah maeh loh laipi bangla, vaa mul long khaw tuitunli kah laivin bangla amih soah tlan tih,
I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 a dap kaepvai kah a lambong lakli ah a hlak pah.
Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 Te dongah a caak uh tih muep cung uh. Amih kah ngaihlihnah vanbangla amih te a paek.
I najedoše se i dade im što su željeli.
30 A ka dongah caak a paem uh pueng akhaw amamih kah hoehhamnah te kholong uh tak pawh.
Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 Te dongah Pathen thintoek amih taengla pai. Te vaengah amih khuikah thaomthathueng rhoek te a ngawn tih Israel cadongcaloe rhoek te a tulh.
Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 Te boeih khui lamkah tholh uh bal pueng tih Boeipa kah khobaerhambae te tangnah uh pawh.
Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 Te dongah amih kah khohnin loh a honghi la, a kum khaw lungmitnah neh thok.
I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 Amih te a ngawn van daengah ni Boeipa te a tlap uh. Mael uh tih Pathen a toem uh.
Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 Te daengah amih kah lungpang Pathen neh amih aka tlan Khohni Pathen te a ngaidam uh.
I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Tedae amah te a ka neh a hloih uh tih a lai neh a taengah laithae uh.
Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 Amih kah lungbuei te khaw Boeipa taengah hong pawt tih a paipi te tangnah uh pawh.
A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 A thinphoei lothaesainah khaw a dawth tih amih te phae pawh. Te dongah a thintoek khaw puet a hnop tih a kosi khaw boeih sah pawh.
Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 Amih te pumsa lah om tih yilh loh a khum phoeiah ha mael pawt te khaw a poek.
Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 Khosoek ah Boeipa mat a koek uh vanbangla khopong ah Boeipa te a noih uh.
Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 Te dongah Pathen te koekthoek a noemcai uh tih Israel kah hlang Cim te a phen uh.
Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 Rhal khui lamkah Boeipa kut loh amih a lat khohnin te poek uh pawh.
Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 Amah kah miknoek te Egypt ah, kopoekrhai hno khaw Zoan hmuen ah a tueng sak.
U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 A sokko khaw thii la a poeh sak tih tuicip kangna khaw o uh thai pawh.
I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Amih aka yok ham pil neh amih aka phae ham bukak khaw a hlah pah.
Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 A cangthaih te phol taengla, a thaphu khaw kaisih taengla a paek pah.
Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 Amih kah misur te rhael neh, a thaihae khaw tlansing neh a ngawn pah.
Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48 A rhamsa te rhael taengla, a boiva khaw rhaekhmai taengla a uup pah.
Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49 A thintoek thinsa kah a thinpom khaw, yoethae puencawn rhoi at kah kosi neh citcai te khaw amih taengah a sah.
Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50 A thintoek ham a hawn a saelh coeng. Amih kah hinglu te dueknah lamkah khaw hnaih pawh. Te dongah a hingnah te duektahaw taengla a paek pah.
Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51 Egypt kah caming boeih neh Ham dap kah thahuem tanglue te a ngawn pah.
Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52 Tedae a pilnam te boiva bangla a khuen tih khosoek khuiah tuping bangla a hmaithawn.
I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 Amih te ngaikhuek la a mawt tih rhih uh pawt dae a thunkha rhoek te tuitunli loh a khuk.
Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54 Te dongah amah kah bantang kut neh a men tlang cim khorhi la amih te a khuen.
I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55 Namtom rhoek te amih hmai lamkah a haek pah tih rho la rhilong te a suem pah. Te dongah Israel koca loh amih kah dap ah kho a sakuh.
Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56 Tedae Khohni Pathen te a noemcai uh tih a koek uh, a olphong khaw khoem uh pawh.
Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57 A napa rhoek bangla balkhong uh tih hnukpoh uh. Lii a pawl la poeh uh.
Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58 A hmuensang neh Boeipa a veet uh tih a mueidaep neh a thatlai sakuh.
Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59 Pathen loh a yaak vaengah lungoe tih Israel te rhep a hnawt.
Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60 Te dongah Shiloh pohmuen neh hlang lakli kah a khueh dap te a phap sut.
Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61 A sarhi te tamna la, a thangpomnah khaw rhal kut khuila a paek pah.
I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62 A pilnam te cunghang taengla a tloeng tih a rho taengah khaw lungoe.
I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63 Tongpang rhoek te hmai loh a hlawp dongah oila rhoek thangthen uh pawh.
Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64 A khosoih rhoek te cunghang dongah cungku uh tih a nuhmai rhoek khaw rhap uh pawh.
Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65 Te vaengah Boeipa loh aka ip muelh bangla, misurtui neh aka tamhoe hlangrhalh bangla haenghang.
Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66 A rhal rhoek te tloep a tloek tih amih te kumhal kokhahnah la a khueh.
I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67 Joseph kah dap khaw a hnawt tih Ephraim kah mancai te a tuek tloe moenih.
I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68 Tedae a lungnah Zion tlang kah Judah mancai te a tuek.
Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69 Te dongah a rhokso te a sang la a sak tih kumhal due diklai bangla a suen.
I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
70 A sal David te a tuek dongah boiva vongup lamkah a loh.
I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
71 A pilnam Jakob neh a rho Israel te luem puei ham ni anih te cacun hnuk lamkah a khuen.
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
72 Te dongah a thinko neh amih te a luem puei tih, a kut kah a lungcuei neh a mawt.
I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.

< Tingtoeng 78 >