< Tingtoeng 58 >
1 Aka mawt ham David kah, “Phae boeh “laa Duengnah he olmueh na ti uh tih, hlang ca rhoek taengah vanatnah neh lai na tloek uh tang a?
Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji?
2 Tedae, lungbuei neh dumlai na saii. Diklai ah kuthlahnah te na kut dongah na thuek.
Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji.
3 Halang rhoek tah bung khui lamloh kholong uh coeng tih, laithae aka thui rhoek khaw a bungko khui lamloh kho a hmang uh.
Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž.
4 Amih kah kosi te rhul sue phek la om tih minta hnapang bangla a hna a buem.
U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje,
5 Te vaengah aka hloih thai rhoek loh a hloih vaengkah a sisuk ol te ya pawh.
Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju.
6 Pathen aw, amih ka dongkah a no te koengloeng pah. BOEIPA aw sathueng kah kamkenno te thuk pah.
Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode!
7 Amih te tui aka long bangla yip kak uh saeh. Thaltang, thaltang a phuk te haih pah tangloeng saeh.
Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene.
8 Hnap neh aka thoeih lainat neh huta aka rhumpu bangla khomik hmu uh boel saeh.
Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca.
9 Na umam loh a yakming uh hlan ah cangpalam loh a yawn bangla hling khaw, thinghing khaw thingkoh khaw yawn saeh.
Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor.
10 Phulohnah a hmuh vaengah hlang dueng loh a kohoe vetih halang kah thii neh a kho a silh ni.
Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj.
11 Te vaengah pilnam loh, “Aka dueng ham thapang om pai. Diklai ah Pathen loh lai a tloek pai,” a ti ni.
I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!