Tingtoeng 102
1 Mangdaeng a rhae vaengah BOEIPA mikhmuh ah a kohuetnah a hawk tih a thangthuinah BOEIPA aw ka thangthuinah he ya lamtah ka pang ol loh nang taengla ham pha saeh.
Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.
2 Kai kah puencak tue vaengah na maelhmai te kai taeng lamkah thuh boeh. Kang khue tue vaengah kai taengla na hna han kaeng lamtah kai he koe n'doo lah.
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
3 Ka khohnin he hmaikhu bangla hmata tih ka rhuhrhong khaw hmaingen bangla tlum.
Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
4 Ka lungbuei he baelhing bangla a haih tih a rhae sut dongah ka buh caak pataeng ka hnilh coeng.
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
5 Ka hueinah ol dongah ka pumsa tah ka rhuh dongla kap coeng.
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
6 Khosoek kah khosoek saelbu bangla ka lutlat sut tih, imrhong thathawt bangla ka om.
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
7 Ka hak ah khaw imphu kah aka pangoe vaa bangla ka om.
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
8 Ka thunkha loh hnin takuem kai m'veet uh tih kai aka yan rhoek loh kai ming neh a toemngam uh.
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
9 Hmaiphu te buh la ka caak tih ka tuiok khaw rhahnah neh ka thoek.
Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama
10 Kai nan ludoeng tangtae khaw na kosi, na thinhul neh kai nan voeih.
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.
11 Ka khohnin he mueihlip bangla puh tih baelhing bangla ka rhae sut.
Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
12 Tedae BOEIPA namah tah kumhal ah na ngol coeng tih namah poekkoepnah tah cadilcahma phoeikah cadilcahma duela om.
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
13 Na thoo vetih a tue bangla Zion na haidam bitni. Anih rhen hamla khoning a pha coeng dongah.
Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
14 Na sal rhoek loh Zion kah lungto te a ngaingaih uh tih a laipi te khaw a rhen uh.
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
15 Te dongah BOEIPA namah ming te namtom rhoek loh, namah thangpomnah te diklai manghai boeih loh a rhih uh ni.
Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
16 Zion te BOEIPA loh a thoh vetih a thangpomnah neh phoe ni.
Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
17 Dueidah thahnoeng thangthuinah taengla mael vetih amih kah thangthuinah te sit mahpawh.
Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.
18 Hmailong kah cadilcahma ham khaw hekah he daek saeh lamtah a suen pilnam loh BOEIPA thangthen saeh.
Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,
19 A sang hmuencim lamkah a dan tih diklai te BOEIPA loh vaan lamkah a paelki.
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
20 Thongtl a kah a kiinah hnatun ham, dueknah khuikah hlang rhoek te hlah ham,
Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
21 BOEIPA ming te Zion ah, amah koehnah te khaw Jerusalem ah doek ham om ni.
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,
22 BOEIPA taengah thothueng ham pilnam rhoek neh ram rhoek tah tun tingtun uh ni.
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
23 Ka thadueng he longpuei ah a khah tih, ka khohnin khaw a rhaem.
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
24 Te dongah, “Ka Pathen aw, kai kah ka khohnin he a boengli ah lo boel mai. Namah kah kum tah cadilcahma phoeikah cadilcahma due khaw a pha kanoek.
Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
25 A cuek vaengah diklai na suen tih vaan ke khaw namah kutngo ni.
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
26 Amih te milh uh cakhaw namah tah na nguel yoeyah. Te dongah amih te himbai bangla boeih hnawn uh vetih pueinak bangla na tho vaengah thovael uh van ni.
To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.
27 Tedae namah tah amah la na om tih na kum khaw bawt pawh.
Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.
28 Na sal rhoek kah a ca rhoek loh kho a sak uh vetih a tiingan loh namah mikhmuh ah pai ni,” ka ti.
Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
